Misteriozni nestanak “male” bogatašice 1910. godine

Dorothy Arnold. Fotografija: Library of Congress.

Dorothy Arnold bila je poželjna udavača početkom prošlog stoljeća. Rođena je u imućnoj obitelji koja se obogatila uvozom parfema, a kako joj je očeva sestra bila udana za vrhovnog suca u New Yorku bila je u pravom smislu pripadnica ondašnje društvene ‘kreme’. S obzirom na svoj ‘pedigre’ bila je fakultetski obrazovana, ali je imala veće ambicije od dobre udaje te je silno željela postati spisateljicom. No okolina za to nije imala razumijevanja, pa je bila često predmetom ismijavanja u svom domu. U takvim ne baš sretnim okolnostima nestala je u prosincu 1910. godine.

Što je Dorothy radila uoči nestanka

Dakle Dorothy nije bila sretna sa svojim životom iako bi većina bez razmišljanja prodala svoje snove za bogatstvo u kojem je živjela. Dana 12. prosinca 1910. Dorothy Arnold je prema iskazu svoje majke napustila dom na Manhattanu negdje oko 11 sati i 30 minuta, kako bi si kupila večernju haljinu za zabavu koju je njezina obitelj pripremala za uvođenje mlađe kćeri u društvo. Majka ju je navodno htjela pratiti u kupnji, no ova je to odbila rekavši da će ju nazvati kada nađe nešto prikladno, odnosno drugim riječima kada bude trebala odobrenje za kupnju novoizabrane garderobe. Kuću je napustila s 30 dolara u džepu, što bi u današnjim novcima iznosilo oko 750 dolara, a to nije bila zanemariva cifra. Njezino je kretanje toga dana dijelom rekonstruirano, pa tako znamo da se prvo spustila Petom avenijom do slastičarnice Park & Tilford u 59-oj ulici gdje je kupila čokoladu na obiteljski račun, a potom je skoknula još nešto niže do knjižare Brentano’s u 27-oj ulici. Tu je pak kupila knjigu nazvanu Engaged Girl Sketches (“Skice zaručene djevojke”), autorice Emily Calvin Blake. Negdje oko 14 sati naletjela je na svoju prijateljicu Gladys King s kojom je razgovarala o predstojećoj zabavi, a na koju je ova bila pozvana. Gladys je nakon toga krenula na ručak s majkom, a Dorothy se pak tada gubi svaki trag.

Briga, ali ne tolika da bi se zvala policija

Kada se Dorothy nije pojavila na večeri tog dana obitelj se počela brinuti, ali ne toliko da bi nazvala policiju. Ne pozivanje policije, objašnjava se slučajem koji se dogodio nedugo prije toga, a u kojem je u Central Parku nestala tinejdžerica iz ugledne obitelji. Ona je kasnije nađena u Bostonu, ali čitava je priča donijela njezinim roditeljima veliku sramotu. Tek su sutradan roditelji počeli nazivati kćerkine prijatelje. Kada nisu dobili nikakvu naznaku gdje bi ona mogla biti, obitelj je angažirala više privatnih istražitelja koji su je pokušavali pronaći. Bilo je jasno samo da Dorothy sa sobom nije ponijela ništa od svojih stvari, a što značilo da je pobjegla od kuće. Nađeni su samo spaljeni papiri u kaminu, a pretpostavilo se da su to bile stranice njezinih priča koje su izdavači odbili objaviti. Angažirani istražitelji su potom počeli obilaziti bolnice, zatvore i mrtvačnice, no ni tu nisu našli ništa. Čak su angažirani detektivi u Europi, koji nisu našli potvrdu da je žena s tim imenom ikada pristigla Europu. Možda se pitate zašto su baš se usmjerili na Europu. Naime, u njenoj sobi nađeni su brojni prospekti u kojima su se reklamirala putovanja brodom u Europu pa se smatralo izglednim da je Dorothy otišla u tom smjeru. Kako je vrijeme odmicalo obitelj je tek pred Božić kontaktirala policiju, ali ni tu nisu prošli bolje. Javnost je o njenom nestanku obaviještena tek 6 tjedana nakon što je ona uistinu nestala, konkretno tek 25. siječnja 1911. godine. Za pomoć u pronalasku Dorothy obitelj je ponudila nagradu od 1 000 dolara što bi odgovaralo današnjoj sumi od nešto manje od 30 000 dolara. Kako je ipak riječ o poznatoj osobi onog vremena razvile su se različite teorije o njezinom nestanku. Ovdje ćemo donijete samo neke koje nam se čini vjerodostojnijima od ostalih.


Teorija odlaska

Moguće da je Dorothy otišla od kuće. Naime, njezin je otac Francis Rose Arnold 6. veljače 1911. dobio razglednicu na kojoj je pisalo njezinim rukopisom da je ona sigurna, drugim riječima da se ne brinu. Međutim otac je odmah ovu poruku proglasio lažnom te je izjavio da je netko kopirao rukopis njegove kćeri. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi grafolozi rekli o ovoj razglednici danas. Kroz desetljeća koja su uslijedila Dorothy je često viđana, naravno u stilu rekla-kazala. Ne možemo ne zamijetiti da je njezin otac neprestano naginjao teoriji da mu je kći mrtva, što otvara neka pitanja. Glavni nedostatak ove teorije je što je Dorothy otišla bez ikakvih dragocjenosti i stvari, osim nešto novca koji nije bio dostatan za bijeg ženi njenog sloja.

Sumnjivi George

Privatni istražitelji su posjetili i njezine prijatelje u drugim gardovima, no Dorothy nisu nigdje našli. Među osumnjičenima od strane obitelji bio je George Griscom, mlađi koji je u to vrijeme bio u svojim 30-im godinama. On je potjecao iz bogate obitelji iz Pennsylvanije. Po svemu sudeći Dorothy je s njim bila u vezi te su se povremeno nalazili i dopisivali. Tako postoje jasni pokazatelji da su se u Bostonu našli nekoliko mjeseci prije njenog nestanka. Dorothyna obitelj se protivila toj vezi jer prema njihovom mišljenju on nije bio čovjek sklon radu i zarađivanju već prije trošenju. U vrijeme nestanka George je bio s obitelji na odmoru u Italiji, pa je doista postojala mogućnost da je ona otišla s njim ili za njim u Europu. Georgea je brat John Arnold našao u Firenci gdje je došlo do fizičkog sukoba među  njima, nakon čega se Griscom vratio u Sjedinjene Države. Nakon toga je i George odlučio tražiti Dorothy te je u značajnijim američkim novinama objavljivao mjesecima oglase kako bi je našao, no i to se pokazalo bezuspješnim. Možda bi knjiga koju je kupila Dorothy na dan nestanka mogla ukazivati da je ona imala neke ozbiljnije planove s Georgeom, i da je možda planirala s njim na krstarenje, a ako je tome tako nešto je očito pošlo po krivu.

Teorija o otmici i ubojstvu

Ovu je teoriju prihvatio njezin otac koji je već u travnju 1911. godine tražio od policije da odustane od slučaja. Majka nije odustala od kćeri i nije dijelila očevo mišljenje, no oboje su je brzo izbacili iz oporuke. Svi oni koji imaju i vole svoju djecu, a koja tragično nestanu obično ne vuku policiju za rukav kako bi se prekinula istraga o nestanku već čine baš suprotno.
U prilog ovoj teoriji ubojstva išao bi iskaz zatvorenika Edwarda Glenorrisa koji je iza rešetaka pronašao navodno Boga, pa je priznao ničim izazvan da je za 250 dolara pomogao u uklanjanju tijela neke mlade žene u prosincu 1910. godine u New Yorku. Naveo je i mjesto gdje je njezino tijelo skriveno, a to je bio podrum neke zgrade u kojoj je ono zaliveno betonom. Policija je ove tvrdnje ozbiljno shvatila pa je došla na mjesto o kojem je Edward pričao. Tamo su našli razbijeni beton, ali ne i tijelo. Ondje zaposleni domar je tvrdio da je riječ o betonu koji je razbijen zbog popravka plinskih cijevi, što se pokazalo točnim. Tako da je i ovaj trag rezultirao neuspjehom. S obzirom da je Dorothy nestala i da se nikada više nije ništa čulo o njoj vrlo je vjerojatno ubijena. Njezin otac je smatrao da je ubijena u Central Parku. Ova očeva teorija bazirala se na izjavi njezine prijateljice koja ju je zadnja vidjela. Ona je navela da joj je Dorothy rekla da će kući kroz Central Park.

Teorija o smrti tijekom pobačaj

Treća teorija smatra da je umrla tijekom pobačaja. U travnju 1914. u Pittsburghu došlo je do uhićenja djelatnika jedne ilegalne klinike za pobačaje. Među uhićenima je bio i stanoviti liječnik H. E. Lutz koji je tvrdio da je čuo da je ona bila njihova pacijentica i da je možda umrla tijekom pobačaja, a da joj je tijelo, ako je tome bilo tako, odmah kremirano. Nije nemoguće da je bila trudna s Georgeom Griscomom koji je živio u Pittsburghu  i da se nešto dogodilo tijekom zahvata, no za to nema nikakvih dokaza, ali priča već ima određena uporišta.

Četvrta teorija

Neki poput njezinog izabranika George Griscoma su smatrali da je ona počinila samoubojstvo jer se nije mogla ostvariti kao spisateljica budući da su joj izdavačke kuće dva puta rekle ne. Drugi su tvrdili da se ubila pak zbog svoje ne baš stabilne veze s Georgeom. Prema njezinom kretanju tog zadnjeg dana kada je viđena živa, ne bi se moglo zaključiti da joj je suicid bio na pameti.

Unatoč silnoj potrazi na koju je njezin otac samo u nekoliko tjedan potrošio 250 000 dolara ovaj je nestanak i danas misterij, i više od 110 godina poslije.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari