Tajanstveni crni auto koji otima rusku djecu: Jesu li im krali organe i prodavali ih bogatim zapadnjacima?

U istočnoj Europi bila je raširena legenda o misterioznom autu crne boje marke Volga, koji se pojavljivao na ulicama kasno u noći ili u ranim jutarnjim satima i otimao djecu i tinejdžere. Priča o autu koji se pojavljuje niotkuda i isto tako nestaje najvećim dijelom je bila rasprostranjena na području Poljske, ali i SSSR-a.

Seksualni predator Lavrentiy Beria

Pozorno istraživanje ove legende pokazuje da se mogu razlučiti njezine tri razvojne faze. Prva koja se javlja već sredinom 20. st., a koja se obično povezuje s jednim od najbližih Staljinovih suradnika, Lavrentijem Berijom, seksualnim predatorom, koji je noću u takvom automobilu, tijekom povratka iz Kremlja, otimao djevojke koje su mu se svidjele i odvodio ih u svoju vilu.

Nepoznat vozač, nepoznata svrha


Druga razvojna faza legende vezana je uz 70-te godine 20. st. i u njoj se navode otmice djece s nepoznatom svrhom i na neshvatljiv način koje su povezane uz pojavu ovog luksuznog automobila. U ovoj verziji nije bilo navoda tko sjedi za upravljačem automobila, ali se priča danas u znanstvenim krugovima povezuje s taktikom tipičnih uhićenja, kada bi vlasti u istočnom bloku došle po nekog u luksuznom autu i odvele ga u nepoznatom smjeru ta se osoba više ne bi vratila kući.

Umiranje očevidaca

Treća varijanta se datira u 80-te godine 20. st., a u njoj su dane brojne teorije o tome tko je za volanom, a te su teorije bile ekstremne i išle su u rasponu od visokih državnih dužnosnika do samog Sotone. Prema njoj tamo gdje bi se vozilo pojavilo navodno su ne samo nestajala djeca, već su umirali i očevici, nakon što bi prijavili viđenje ovog tajanstvenog automobila.

Politička pozadina “misterija”

Crna Volga bila je iznimno elegantna i u svoje vrijeme bila je najskuplji i najluksuzniji auto koji se mogao nabaviti na istočnoeuropskom području. Tipični vlasnici bili su pripadnici tajnih službi i visoki državni dužnosnici, zbog čega ova legenda, smatra se, u sebi nosi političku konotaciju koja svjedoči o vremenu represije.

Krv otete djece za bogate Zapadnjake ?

Priče o otmičarima u automobilima česte su u raznim kulturama i nemaju uvijek istu podlogu. S vremenom su se pojavili i pokušaji objašnjenja zašto su otimana djeca pa je tako “utvrđeno” da se od otete djece uzimala krv, a moguće organi koji bi se potom posebnim spremnicima prevozili u bogate zapadne zemlje. Bila je to jedna od inačica o legendi koja je u sebi nosila propagandnu poruku o lošem zapadnom svijetu, što bi čitavoj legendi dalo i političko-propagandnu svrhu.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari