Misterij: Dan kada je nestala Agatha Christie

Fotografija: The Australian.

Rijetko tko nije čuo za Hercula Poirota ili gospođicu Marple slavne detektive, podjednako slavne britanske spisateljice krimića Agathe Christie. Ona je danas najprodavanija autorica svih vremena,  a navodno ju je prema dostupnim kalkulacijama, prestigao po čitanosti samo William Shakespeare. Međutim, malo tko zna da je slavna spisateljica nestala i da je bila predmetom opsežne potrage, koja je trajala punih jedanaest dana.

Potraga ogromnih razmjera

Dana 3. prosinca 1926. nestala je engleska spisateljica krimića čije je puno ime glasilo Agatha Mary Clarissa Miller koja je u to vrijeme bila poznata, ali još nije stekla svjetsku slavu.  Tog dana u večernjim satima spisateljica je poljubila svoju uspavanu petogodišnju kćer i izašla iz kuće, koja se nalazila u grofoviji Berkshire na jugoistoku Engleske. Nakon toga Agathi se gubi svaki trag, čime je započela jedna od najopsežnijih potraga za nekom nestalom osobom u povijesti. Potraga za Agathom Christie bila je prva u kojoj su korišteni zrakoplovi. Na samom slučaju je radilo vise od 1000 policajaca, a velik broj volontera je bio uključen u samo potragu na terena. Računa se da je Agathu tražilo 10 000 do 20 000 osoba. Ovaj je misterij postavio niz pitanja, no najvažnija su bila dva: gdje je i zašto je nestala.

Velika ljubav, barem s Agathine strane

Da bismo pokušali objasniti okolnosti njezinog nestanka moramo se vratiti u 1912. godinu kada se Agatha kao dvadesetdvogodišnja djevojaka zaljubila u pilota Archibalda ‘Archiea’ Christiea. Archie je bio samouvjereni ljepotan i duhovit momak koji je unovačen kao pilot tijekom Prvog svjetskog rata. Mladi par je nastavio nakon njegove mobilizacije vezu na daljinu, a kada je Agathina majka vidjela da joj kći planira ozbiljno s Archiem, savjetovala ju je da odustane od te veze. Njezina je majka smatrala da Archie jednostavno nije stvoren za vjernost, što se pokazalo točnim. Agatha se udala za Archibalda tijekom jednog njegovog blagdanskog dopusta 1914. godine. Dok je Archie bio na bojištu Agatha je bila angažirana kao volonterka u bolnici u rodnom Torquayu na području grofovije Devona. U to vrijeme je u Torquay došao velik broj belgijskih izbjeglica koji su je, kako je kasnije rekla, nadahnuli za lik Herculea Poirota. Na nagovor svoje sestre, koja je također bila spisateljica, počela je pisati. Tijekom rata Archijeva karijera krenula je nezaustavljivom uzlaznom putanjom, a po završetku svjetskog sukoba on je dobio posao  u Ministarstvu zrakoplovstva zbog čega se par uskoro preselio u London. Istovremeno je Agatha hodočastila po izdavačkim kućama, i nakon niza obeshrabrujućih odbijenica potpisala je ugovor s prvim predujmom. Početna odbijanja književnih prvijenaca očito krase živote većine pisaca, pa je sličnu trauma na početku svoje karijere prošla i danas slavna dama J. K. Rowling. Mukotrpan, ali na kraju uspješan početak književne karijere, kao i tako zarađeni novci uskoro su mladom paru omogućili preseljenje u njihov novi dom u Berkshireu.


Problemi u braku

Unatoč dobroj zaradi Agatha je, navodno, inzistirala na skromnom životu. Takav odnos prema financijama se povezuje s njenim teškim iskustvom iz djetinjstva.  Njezin je otac, inače  kažu uspješan poslovni čovjek, naglo umro i obitelj ostavio u dugovima. Neki smatraju da je Agathina škrtosti dovela do udaljavanja između bračnog para. Možda zapravo treba ‘otpusiti’ kočnice i ne tražiti krivce, jer je vrlo moguće da je pustopašan pilot Archie bio po prirodi takav, i da je volio letjeti od cvijeta do cvijeta u braku ili izvan njega, te je počeo varati ženu s deset godina mlađom tajnicom Nancy Neele.

Naguravanje i nestanak

Nakon otkrića ove afere Archie je predao zahtjev za razvodom 1926. godine. To se događalo u teškom razdoblju Agathina života, poslije majčine smrti s kojim je spisateljica bila jako povezana. Jasno je da se Agatha našla u emocionalno teškoj životnoj situaciji jer je po prirodni bila sklona depresijama, koje su tada uzele maha. U jednom trenutku, napetost među supružnicima je postala tolika da je došlo i do fizičkog naguravanja, nakon čega je Archie bijesan napustio kuću, a ona je sjela u svoj tek kupljeni automobil i odvezla se u nepoznatom smjeru. Upravo ovdje navedeni podaci proturječe Agathinoj škrtosti jer je već od početnih spisateljskih prihoda sa suprugom kupila znatno udobniju kuću od one u kojoj joj je do tada živjela. Uz to Agatha se počastila i novim automobilom malim Morrisom Cowleyem. Škrti ljudi to ne čine.

Morris Cowley. Fotografija: My Reading Journal – WordPress.com.

Kako bilo da bilo, idućeg jutra njezin je skupocjeni automobil pronađen na području u blizini kamenoloma u grofoviji Surrey. Na autu su bili upaljeni farovi, a sve je upućivalo na prometnu nezgodu, u kojoj je auto bio dramatično zaustavljen na rubu litice. Agathin kovčeg i kaput stajali su na stražnjem sjedalu, a u autu je nađena i njezina istekla vozačka dozvola. Nestanak se odmah pretvorio u vijest koju su prenijeli prestižni svjetski mediji, pa je tako dospjela na naslovnicu New York Timesa  i niza drugih više ili manje uglednih novina. Za informaciju o popularnoj spisateljici krimića, koja je sada postala glavni lik jednog stvarnog trilera, ponuđena je tada i primamljiva nagrada.

Agathin pas zakazao u potrazi

Tri dana kasnije Agathin je šogor dobio pismo, u kojem je spisateljica navela da je otišla u odmaralište u Yorkshireu. Iako je policija nakon primitka ovog pisma zatvorila slučaj, brzo ga je ponovno otvorila.  U ovoj urnebesnoj istrazi, policija je samu sebe demantirala. Nakon ponovnog otvaranja istrage policija je bila preplavljena dojavama ljudi koji su navodno vidjeli Agathu. Unatoč tome policija je i dalje tapkala u mjestu. Na lokaciju na kojoj je pronađen auto, doveden je i Agathin pas od kojega, moramo vam sa žaljenjem priznati, nije bilo apsolutno nikakve koristi, osim što se očekivano vidjelo da pas pati za svojom vlasnicom. Policija je potom postavila novu tezu da je spisateljica zasigurno ‘šmugnula’ u London, i da je prerušena i vrlo vjerojatno u muškoj pratnji. Ta se ideja može dobro pratiti u ondašnjim medijima u kojima su se objavljivale varijante Agatinih mogućih transformacija.

Moguće varijante Agathina izgleda. Fotografija:
The Telegraph.

Na mjesto njezina nestanka dolazili su i vidovnjaci i spiritisti u potrazi za bilo kakvom naznakom, koja će policiju odvesti u pravom smjeru.

Agathina tri pisma

Vratimo se na Agathino pismo šogoru, uz koje su postojala još dva spisateljičina pisma. U pismu šogoru je obavijestila obitelj da će neko vrijeme biti odsutna te je navela zapravo gdje se nalazi, što je policija potpuno previdjela. Drugo je pismo namijenila svojoj tajnici, s kojom je dogovarala raspored obaveza, dok je treće uručeno njenom mužu. Treće pismo je bilo drugačije, a njezin suprug nije želio otvoriti pismo pred policijom te ga je na kraju spalio. Ovo spaljivanje je izazvalo lavinu reakcija i pobudilo sumnju da je upravo on odgovoran za njen nestanak.

Deset dana nakon Agathina nestanka jedan zaposlenik hotela “Hydropathic” u Harrogateu u Yorkshireu (danas hotel “Old Swan”) kontaktirao je policiju s dojavom da je jedna od njihovih gošći možda baš Agatha. U konkretnom slučaju Agatha se u hotel prijavila pod ženskim imenom kao Teresa Neele, odnosno kao putnica iz Južne Afrike. Pokazalo se da je mladić u pravu i da je doista Teresa bila Agatha.

Sir Arthur Conan Doyle zatražio pomoć vidovnjaka 

U pokrenutoj istrazi išlo se tako daleko da je isušeno i lokalno jezero u blizini pronađenog automobila. U istragu su se uključili i njezini kolege poput sir Arthur Conana Doylea koji je bio toliko otvoren prema raznim mogućnostima potrage da nije zazirao ni od pomoći vidovnjaka. Naravno, to nije dovelo do nikakvog pomaka u istrazi. Nakon dojave policije da je Agatha nađena, njezin je suprug  krenuo po nju u hotel. No kada joj je prišao u hotelu ona ga navodno nije prepoznala. Pretpostavilo se da je izgubila sjećanje. Nakon što je cijela priča recimo riješena, Archie i Agatha su se razdvojili, kćer je otišla s ocem u londonski stan dok je ona otišla na liječenje u kliniku gdje su joj se “postupno vratila sjećanja”. Dvije godine poslije ovog tajanstvenog nestanka, njezin je brak okončan.

Razne teorije

Sa sigurnošću možemo samo utvrditi njeno opće stanje u trenutku prije nestanka. Nakon što je Agatha saznala za  aferu  supruga, kojega je još uvijek voljela, našla se pod još većim stresom od onoga u kojem je bila zbog nedavnog gubitka majke. O njezinom nestanku razvilo se nekoliko različitih teorija. Prema jednoj od teorija Agatha je nestanak pomno isplanirala kako bi postigla slavu, koja donosi i sa sobom novce, kojih nikada dosta. Naime, iako je u trenutku nestanka bila poznata, to je bilo daleko od slave koju je očekivala i kasnije postigla. Agatinu su tajnicu svojevremeno pitali je li moguće da je sve to isplanirano, na što se ova zgrozila i odgovorila im to ona nikada ne bi učinila. Druga teorija polazi od toga da je doista imala nesreću i amneziju, koja joj je liječnički potvrđena.

Neki kažu i da je iza svega toga stajala želja da osramoti muža, kako bi javnost saznala za njegovu nevjeru, no nama se čini da je ova ideja vise odbojna nego prihvatljiva. Njezin biograf Jared Cade smatra da je nestanak organiziran i da je tu imala pomoćnike.  Jedna od njezinih prijateljica joj je prema njegovom mišljenju pomogla i vjerojatno ju je prevezla  od mjesta prometne nezgode do londonske željezničke stanice Kings Cross.

Prema Agathinoj pak varijanti ona je željela izvršiti samoubojstvo, ali se u posljednjem trenutku predomislila. O ovom je događaju govorila samo jednom u životu i to 1928. godine, kada se rastala. Navodno je tog dana iz kuće izašla sa 60 funti što je za ono vrijeme bila prilična svota novca. Upravo bi ovaj podatak bio proturječan  samoubojstvu. Do danas je Agathin nestanak ostao neobjašnjen.

Što je bilo poslije?

Nakon tih događaja Archibald se oženio svojom ljubavnicom, a Agatha se dvije godine kasnije udala za arheologa Maxa Mallowana. Zanimljivo je da svoj nestanak Agatha nije spomenula u svojoj autobiografiji koja je posthumno objavljena 1977. godine. Moguće da je imala samoubilačke misli kako je svojevremeno rekla u svom intervju za Daily Mail 1928., no je li ili nije glumila amneziju ostaje otvoreno pitanje. Opet količina novca koju je imala uz sebe svemu tome proturječi. Njezina priča čudnija je i od fikcije, a s obzirom da ovdje ipak imamo na djelu majstoricu najnevjerojatnijih zapleta ništa nije nemoguće. Iako neki smatraju da je to bio samo marketinški trik koji ju je lansirao u središte medijske popularnosti, teška psihološka situacija u kojoj se nalazila tome proturječi. Zbog toga prije mislimo da je sve isplanirala kako bi izazvala zabrinutost u supruga  i pokušala na taj način obnoviti svoj brak. Neovisno o razlozima nestanka, činjenica je da je, da je na kraju, postigla planetarnu popularnost i da su joj romani prodavani u milijunskim nakladama te prevedeni na vise od 100-njak jezika.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari