Misterij pokopa u krevetu možda je dobio svoje konačno rješenje!

Fotografija: Wikimedia

Pokopi se obično danas obavljaju u ljesovima, no postojalo je jedno kratko razdoblje u prošlosti, kada su se ljudi ukapali u postelji. Naravno, to je bio ukop rezerviran za privilegiranu populaciju, ali i onda u vrlo ograničenom broju. Kako je na području Europe nađeno do sada samo nekoliko desetaka ovakvih ukopa znanstvenici su si počeli postavljati pitanje zašto su se ljudi uopće ukapali tako, kao i tko su oni koji su završavali na vječnom počinku u krevetu, pa ćemo ovdje pokušati dati odgovore na ova pitanja.

Pojava ukopa u krevetu u Engleskoj

Ovakvi misteriozni ukopi se pojavljuju u Europi već tijekom 5. stoljeća, a broj ime se povećava u narednom razdoblju. U Engleskoj se javljaju u 7. stoljeću i stručnjaci njihovu pojavu danas tumače širenjem kršćanstva na ove prostore. Anglosaksonski rani običaji pokopa bili su vezani uz kremaciju odnosno spaljivanje, no prihvaćanjem kršćanstva prednost dobiva inhumacija, koja postaje dominantan oblik pokapanja.

Pogrebni krevet iz Trossingena u Njemačkoj. Fotografija: Historic England.

Tko su bile mlade žene pokopane u postelji

Tijekom 7. stoljeća na ovaj način su ukapane samo žene. Dapače smatra se da je riječ o ženama koje su u Englesku dolazile na poticaj crkve i obitelji, te su se ovdje udavale za “pogane” kako bi pomogle kristijanizaciji anglosaksonskog područja. To su bile žene iz visokih društvenih krugova koje su u to vrijeme prelazile velike udaljenosti kako bi se udale za nekršćansku elitu. Kemijska analiza izotopa u njihovim tijelima potvrdila je da je riječ o doseljenicama iz udaljenih krajeva.


Ukop iz Trumpingtona

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva došlo je u početku do stagnacije kršćanstva, da bi u 7. stoljeću počeo ponovno rasti utjecaja crkve. Godine 2011. u selu Trumpington u istočnoj Engleskoj arheolozi su našli ukop vrlo mlade djevojke, čija se starost procjenjuje na dob između 14 i 18 godina. Ona je bila položena na postelju izrađenu od drveta koja je u međuvremenu propala, ali su ostali sačuvani željezni dijelovi svojevrsnog kreveta, koji svjedoče svojim oblikom i konstrukcijom da je bila riječ o tzv. krevetnom ukopu. Uz ovaj rani anglosaksonski ukop ovdje su nađena još tri groba.

Znak križa

Osim što je konkretna mlada djevojka bila pokopana na postelji uz nju je bio položen i veći broj vrijednih grobnih priloga poput noža, staklenih perli i zlatnog križa. Sam križ sugerira da je riječ o kršćanski.

Pronađeni križ. Fotografija: The Guardian

Ovdje se može postaviti pitanje zašto su neke osobe ukopane u postelji, a ne u standardnim ljesovima. S obzirom na mali broj ovih ukopa vjerojatno je riječ o ukopima najviših slojeva ondašnjeg društva i to primarno kršćankama i doseljenicama. Najveći broj ranosrednjovjekovnog svijeta je spavao na madracima punjenim sijenom i drugim dostupnim materijalima. Ovakav trend pokapanja nisu mogli slijediti svi, već samo iznimno bogati i moćni. Nalazi iz Engleski pokazuju da su na ovaj način bile ukapane samo mlade žene visokog društvenog položaja. O njihovoj važnosti svjedoče i bogati grobni prilozi. Nadalje postelja sama po sebi prenosi poruku smrti kao sna, a koja onda ne predstavlja konačan kraj, a što se može povezati s kršćanskim utjecajima. Neke od žena imaju sa sobom samo simbole kršćanstva, a u tim slučajevima bi se moglo pretpostaviti da je riječ o ženama visokog društvenog položaja koje su bile kršćanke ali su završile kao redovnice, što je bio učestalo slučaj u ondašnjim bogatim obiteljima u kojima se egzistencija takvih kćeri rješavala njihovim zaređivanjem.

Istrošeni križ

Križ nađen na tijelu ove mlade djevojke iz Trumpingtona procjenjuje se na vrijednost od 80 000 funti, a darovan je Muzeju arheologije i antropologije Sveučilišta Cambridge. Sam Lucy, anglosaksonska stručnjaka s koledža Newnham u Cambridgeu, rekla je da su krakovi križa s djevojčina tijela istrošeni, a što sugerira da je križ nosila i za života ne samo u smrti.
Ovaj konkretni ukop svjedoči putovima širenja kršćanstva u ranoj srednjovjekovnoj Engleskoj, koji mijenjaju pogrebne obrede, a sa sobom nose i šire društvene promijene.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari