Pretpostavljamo da još niste čuli za pse koji se odlučuju na suicid, ne brinite nismo ni mi. Uglavnom ovaj misterij veže se uz područje Dunbartonshirea u Škotskoj i odnosi se na tamošnji most Overtoun koji vodi na istoimeno ladanjsko imanje izgrađeno u 19. st.
Više od pedeset skokova!
Iako je most impozantan, kao i građevina do koje vodi, iza njega se krije pomalo jeziva priča. Naime, od sredine prošlog stoljeća zabilježeno je više od pedeset slučajeva psećih skokova s ovog mosta. Kako je most visok 15 metara, psi ukoliko ne bi odmah smrtno stradali, zadobili bi stravične ozljede. U jednom slučaju se navodi da je pas nakon što je, navodno, preživio prvi skok, isti ponovio, što nam se čini već znanstvenom fantastikom.
Mirisi, psima glavni izvor znanja o svijetu
Stručnjak za ponašanje životinja pseći psiholog David Sands je bio zaintrigiran ovom pričom, a kao rijedak kvalificiran kadar za ovakve slučajeve, odlučio je stvar istražiti. Nakon što je proučio sve dostupne materijale došao je na lice mjesta kako bi se bolje upoznao s lokacijom. Na mostu se jasno čuju zvukovi vode i slapova, a kako psi zahvaljujući sposobnosti pomicanja ušiju mogu dobiti prilično dobru zvučnu sliku svijeta oni su taj zvuk morali čuti. Psi mogu dobro odrediti odakle zvuk dolazi, pa bi to značilo da su mogli locirati da zvuk vode dolazi odozdol, što ih je zapravo trebalo alarmirati na opasnost. Prema poznatim podacima na skok se nisu odvažile sve pasmine već samo one s dugom njuškom, dakle one s bolje izraženim čulom mirisa. Pseći njuh je čak do 100 000 istančaniji od ljudskog. Za razliku od nas psi svijet doživljavaju u 80 posto slučajeva preko mirisa, ali isto tako imaju istančaniji sluh, kada su u pitanju niže slušne frekvencije i tu su daleko ispred nas.
Istraga stručnjaka za pseće ponašanje
Prema mišljenju Davida problem može biti i u konstrukciji mosta, koja iz pseće perspektive ne upozorava na opasnost. Iako nismo bili direktno na mostu, iz dostupnih videa djeluje kao i gotovo svaki drugi lijepi povijesni most u ruralnoj sredini, no kako ne možemo situaciju provjeriti na licu mjesta moramo mu vjerovati na riječ. David je postavio teoriju prema kojoj su psi skakali zbog snažnog mirisa divljih životinja koje ovdje obitavaju. Kako ovdje obitavaju miševi, vjeverice i kune, napravio je jedan eksperiment s tri posude u jednoj je bio miš, a drugoj vjeverica, u trećoj kuna. Pokus se odvijao u u kontroliranim uvjetima, što znači da je pokus odradio na sigurnom području, konkretno na pašnjaku. U pokusu su sudjelovali psi dugih njuškica poput (dalmatinera, terijera, škotskog ovčara, labradora, zlatnog retrivera, pudla). Nakon njihova puštanja psi su bili najviše privučeni mirisom kunovine, pa je zaključio da ih je na skok privukao upravo taj miris pomiješan s prirođenom psećom radoznalošću.
Stravičan slučaj iz 1994.
Ono što navodi na razmišljanje je slučaj koji se dogodio 1994. godine na tom mostu, kada je muškarac s mosta bacio svoje dijete koje je sutradan umrlo. Muškarac (32) je proglašen psihički nestabilnim što objašnjava njegov mahniti čin, no mještani kažu da je dijete bačeno točno s mjesta s kojega skaču psi, što je pomalo zbunjujuće i tome bi definitivno trebalo dati pozornost u budućem istraživanju.
Pristaše smo znanstvenih objašnjenja, no ovdje se može postaviti sasvim opravdano pitanje: zašto onda psi ne skaču s drugih mostova privučeni mirisima divljih životinja, kao i mostovima koji bi konstrukcijski nalikovali ovome.
Ukoliko se nađete sa svojim četveronožnim prijateljem duge njuške u blizini ovog mosta, stavite ga na povodac, za svaki slučaj.
Piše: Sonja Kirchhoffer
