Misterij opasnog mosta: Za svaki slučaj, stavite psa na uzicu!

Još nikada niste čuli za pse koji se odluče okončati vlastiti život, ne brinite nismo ni mi. Uglavnom ovaj misterij veže se uz područje Dunbartonshirea u Škotskoj i odnosi se na tamošnji most Overtoun koji vodi na istoimeno ladanjsko imanje izgrađeno u 19. st.

Više od pedeset skokova!

Iako je most impozantan, kao i građevina do koje vodi, iza njega se krije pomalo jeziva priča. Naime, od sredine prošlog stoljeća zabilježeno je više od pedeset slučajeva skokova pasa s ovog mosta. Kako je most visok 15 metara, psi ukoliko ne bi smrtno stradali, zadobivali bi stravične ozljede. U jednom slučaju se navodi da je pas nakon što je, navodno, preživio prvi skok, isti ponovio.

Mirisi, psima glavni izvor znanja o svijetu


Stručnjak za ponašanje životinja pseći psiholog David Sands je bio zaintrigiran ovom pričom, a kao rijedak kvalificiran kadar za ovakve slučajeve, odlučio je stvar istražiti. Nakon što je proučio slučaj došao je na lice mjesta kako bi se bolje upoznao s lokacijom. Na mostu se jasno čuju zvukovi vode i slapova, a kako psi zahvaljujući sposobnosti pomicanja ušiju mogu dobiti prilično dobru zvučnu sliku svijeta oni su taj zvuk morali čuti. Psi mogu dobro odrediti odakle zvuk dolazi, pa bi to značilo da su mogli locirati da zvuk vode dolazi odozdol, što ih je zapravo trebalo alarmirati na opasnost. Prema poznatim podacima na skok se nisu odvažile sve pasmine već samo one s dugom njuškom, dakle one s bolje izraženim čulom mirisa. Pseći njuh je čak do 100 000 istančaniji od ljudskog. Za razliku od nas psi svijet doživljavaju u 80 posto slučajeva preko mirisa, ali isto tako imaju istančaniji sluh, kada su u pitanju niže slušne frekvencije i tu su daleko ispred nas.

Istraga stručnjaka za pseće ponašanje

Prema mišljenju Davida problem može biti i u konstrukciji mosta, koja iz pseće perspektive ne upozorava na opasnost. Iako nismo bili direktno na mostu, iz videoperspektive djeluje kao i gotovo svaki drugi most u ruralnoj sredini, a koji datira u minula stoljeća i zapravo bi se onda moglo očekivati da psi skaču i preko drugih sličnih mostova. David je postavio teoriju prema kojoj su psi skakali zbog snažnog mirisa divljih životinja koje ovdje obitavaju. Kako ovdje obitavaju miševi, vjeverice i kune, napravio je jedan eksperiment s tri posude u jednoj je bio miš, a drugoj vjeverica, u trećoj kuna. Pokus se odvijao u u kontroliranim uvjetima, što znači da je pokus odradio na sigurnom području, konkretno na pašnjaku. U pokusu su sudjelovali psi dugih njuškica poput (dalmatinera, terijera, škotskog ovčara, labradora, zlatnog retrivera, pudla). Nakon njihova puštanja psi su bili najvećim dijelom privučeni mirisom kunovine, pa je zaključio da ih je na skok privukao upravo taj miris pomiješan s prirođenom psećom radoznalošću.

Stravičan slučaj iz 1994.  

Ono što navodi na razmišljanje je slučaj koji se dogodio 1994. godine na tom mostu, kada je muškarac s mosta bacio svoje dijete koje je sutradan umrlo. Muškarac (32) je proglašen psihički nestabilnim te je završio u instituciji, no mještani kažu da je dijete bačeno s mjesta s kojega skaču psi, što je pomalo zbunjujuće i tome bi definitivno trebalo dati pozornost u budućem istraživanju.

Pristaše smo znanstvenih objašnjenja, no ovdje se može postaviti sasvim opravdano pitanje: zašto onda psi ne skaču s drugih mostova privućeni mirisima divljih životinja, kao i mostovima sličnog tipa.

David je pokušao dati svoje objašnjenje, i tu teoriju sada treba dodatno ispitati. Do tada ako se nađete sa svojim četveronožnim ljubimcem duge njuške u blizini ovog mosta, stavite ga na povodac, za svaki slučaj.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari