Mnogi su brodovi nestali zajedno s posadom tijekom povijesti. O moru kao opasnom mjestu svjedoči i priča o brodu koji je nosio naziv MV Joyita, a koju ćemo vam danas ispričati. Ovaj je brod porinut davne 1931. godine. Bila je to luksuzna privatna jahta, izgrađena u Sjedinjenim Državama. U skladu sa skupocjenom gradnjom imala je trup od cedrovine, te je bila obložena plutom što je pružalo dodatnu sigurnost plovilu. Njezin je prvi vlasnik bio poznati redatelj Roland West. Ime je brodu dao prema svojoj supruzi ljepotici koja se zvala Jewel Carmenille, odakle Joyita što na španjolskom znači “Mali dragulj”.
U tridesetim godinama prošlog stoljeća brod je uglavnom plovio zapadnom američkom obalom, da bi tijekom Drugog svjetskog rata došao u vojnu službu kao patrolni brod. U to je vrijeme brod dobio određena oštećenja te su pojedini dijelovi unutar broda zamijenjeni, ali nešto nekvalitetnijom opremom od prvotne gradnje. Brod se nakon toga koristio za ribarenje, ali i kao mali teretni brod koji je prenosio različite terete pri čemu je bio osobito pogodan za robu koja je tražila držanje na hladnom jer je imao komoru s rashlađivanjem.
Ususret posljednjem putovanju
Dana 3. listopada 1955. Joyita je krenula na svoje neplansko posljednje putovanje. Isplovila je iz Apiaje na otoku Samoi, dakle s područja Tihog oceana, između Havaja i Novog Zelanda. Odredište je bilo otočje Tokelau udaljeno oko 430 km. U trenutku kretanja brod nije bio u najboljem stanju jer nije radio jedan od dva motora, ali se smatralo da to nije veliki problem jer je bila riječ o kratkom putovanju koje nije trebalo trajati duže od dva dana, a prognoza vremenskih uvjeta je bila povoljna.
Nestanak putnika i tereta
Brod je na to putovanje krenuo s hrpom medicinske opreme i drvene građe. Na brodu je bilo 25 osoba od čega je njih 16 činilo posadu dok su preostali članovi bili putnici. Kada se nakon 48 sati brod nije pojavio na odredištu nastala je panika. U to vrijeme nije bilo mobitela pa nije bilo mogućnosti za uspostavu direktnog kontakta s putnicima i osobljem broda. U svemu je bilo čudno što brod nije poslao poziv za pomoć. Nakon toga je pokrenuta potraga koja nije dala rezultate, ali pet tjedana nakon nestanka broda, trgovački brod Tuvalu koji je putovao prema atolu Funavuti ugledao je plutajući brod. Kako s boda nije bilo nikakvog odgovora posada trgovačkog broda je odlučila istražiti stvar. Ono što je bilo čudno je to što na brodu ne samo da nije bilo posade već ni tereta.
Satovi na brodu stali u isto vrijeme
Istraga je pokazala da je na brodu bilo pokazatelj poremećaja u smislu razbijenih i oštećenih stvari, a na palubi su nađeni i tragovi krvi kao i medicinska oprema. Zajedno s posadom na brodu je bio i kirurg. Utvrđeno je da su svi satovi na brodu stali u isto vrijeme, a to je bilo u 22 i 25. Uz to uočeno je da je komunikacija bila podešena na međunarodno priznatu frekvenciju za pomoć, ali radio nije radio. Očito je posada na brzinu napustila brod jer nije uočeno da do prijenosa poruke nije došlo. S broda su nestali i čamci za spašavanje.
Napuštanje broda nije bilo nužno
Istraga je pokazala da je neadekvatan popravak broda doveo do curenja jedne korodirane cijevi i da se zbog toga trup brod punio vodom. Kako je plovilo bilo u plovnom stanju i nakon nalaska, situacija nije bila toliko kritična da bi se brod trebao napustiti. Iskusni kapetan bi to uočio, a čelu ovog broda je bio jedan iz kategorije iskusnih pomoraca. Evidentno je da je te noći brod napustilo 25 ljudi, samo se postavlja pitanje jesu li to učinio s prisilom. Ono što je tragično što su od odredišta bili udaljeni 80-ak kilometara.
Razne teorije
Nakon ovog nestanka posade pojavio se niz teorija o tome što se tu dogodilo. Prema jednoj od teorija posadu je pobio japanski ribarski brod koji je ovdje bio ilegalno i koji je pri tome preuzeo teret koji se nalazio na brodu. Kao potvrdu tome uzima se i nalazak japanskog noža na brodu. Nož je doduše mogao biti i prije na brodu i nije morao doći na brod s Japancima, ali zagovornici ove teorije kazuju da su u to vrijeme uspomene na rat bile još uvijek svježe i da posada sigurno na brodu ne bi držala ništa što je japansko zbog snažnog animozitete koji je u to vrijeme postojao između dviju nacija. Druga teorija kaže da je ruska podmornica otela posadu te ih pobila, što nama ne zvuči smisleno jer gdje bi podmorničari s teretom broda, a da ne ulazimo u druga tumačenja. Oni koji se pozivaju na ovu teoriju kao argument uzimaju hladnoratovsko vrijeme, što za sada ne djeluje uvjerljivo. Prema trećoj teoriji brod su napali pirati pobili posadu i uzeli teret s broda, što već ima smisla.
Činjenica je da do danas nismo dobili odgovore na pitanje što se tu dogodilo i da će čitava stvar po svemu sudeći ostati misterij, u kojem je zauvijek nestalo 25 osoba. Možemo pretpostaviti da je brod napadnut o čemu svjedoče ostaci na brodu, a to što na njemu nije nađen teret ukazuje da ovdje ne možemo govoriti o standardnom napuštanju broda. Tko je napao brod upitno je, no prema svemu sudeći posada i putnici su likvidirani. Tako da ovdje možemo govoriti o misteriju koji ima svoje objašnjenje u ljudskom faktoru, samo je pitanje tko su bili ti koji su pokrali teret i pobili ljude na brodu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
