Metternichova snaha sudjelovala u bizarnom dvoboju u toplesu, a sve u obranu časti cvjetnih aranžmana!

Izvor: The Secret History of the Sword

Organizatorica bizarnog dvoboja koji se zbio još davne 1892. godine bila je snaha omraženog političara Klemensa Wenzela von Metternicha , a po kojemu je jedno cijelo razdoblje, dugo gotovo četrdeset godina prozvano Metternichovim dobom.
On je kao ministar vanjskih poslova bio branitelj starog režima i u tom je duhu gušio sve slobodarske ideje te je u povijesti, napose one Hrvatske, percipiran kao negativna ličnost, a njegovo doba kao okrutno i reakcionarno. Uglavnom Paulina je bila udana za njegova sina Richard Klemensa von Metternicha, i bila je jedna od najpoznatijih žena Europe u drugoj polovici 19. stoljeća. Njezin se društveni život najvećim dijelom odvijao europskim metropolama, ponajviše Bečom i  Parizom.

Organizatorice nisu sestre Kardashian

Ovaj dvoboj mačevima u toplesu zvuči kao da je organiziran danas i prije bi ga mogli zamisliti u organizaciji sestara Kardashian, ali ovaj je duel organiziran od ondašnje elite i to davne 1892. godine.

Ružna na lijep način  

Za princezu Paulinu kažu da je imala lice “lijepo poput buldoga”, da je bila visoka i glasna, da je pušila i zapravo bila ružna na lijep način. Unatoč takvoj karakterizaciji bila je modna ikona svog vremena, za koju su sa zgražanjem naglašavali da iako je izgledala kako je izgledala, uvijek je bila na neki način atraktivna i oku dopadljiva. Kao zaljubljenica u umjetnost i pripadnica najvišeg društvenog sloja sudjelovala je u organizaciji Međunarodne izložbe koja se održavala u Beču 1892. godine. Izložba je bila osmišljena kao svojevrsni svjetski sajam glazbe i kazališta. Za tu je izložba princeza Paulina birala cvijeće, a inače je bila poznata kao obožavateljica raskošnih zabava u kojima su vrtovi imali važnu ulogu. No, njezin izbor cvijetnih aražmana se nije svidio znatno mlađoj grofici Anastasiji von Kielmansegg (Anastasia Lebedewna von Lebedeff), zbog čega je došlo do svađe, koja je završila ni manje ni više nego dvobojem.


Za potrebe dvoboja iz Beča u Lihtenštajn

Problematično je bilo to što je dvoboj bio zabranjen u Austriji pa su se ljute suparnice odlučile okušati sa svojim mačevima u malenom Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna. Sve je koliko je poznato izvedeno prema najvišim standardima, a zanimljivo je da su sve sudionice bile žene. Dvoboji među ženama su se događali i ranije, no obično iz drugačijih razloga, najčešće zbog muškaraca. Bio je to dvoboj u kojem su sudjelovale samo žene, u smisu ne samo prisutnih glavnih sudionica, već i sekundanata, u ovom slučaju sekundantica, pa i liječnice. Liječnica je bila poljska plemkinja, koja je za tu prigodu stigla iz Varšave. Dvoboj nije zamišljen kao onaj koji se vodi do smrti već do trenutka dok ne potekne krv. Grofica je tom prigodom zadobila laganu ranu na nosu, a princeza na ruci.

Hrabrost koja graniči s ludilom

Za Paulinu su njezini suvremenici već zabilježili da je naslijedila hrabrost koja graniči s ludilom njezina oca grofa Sandora. Princeza je u trenutku dvoboja imala 56 godina, a njena suparnica 32. Ono što iznenađuje što su se na dvoboj odlučile žene već u ozbiljnim godinama. Na prvu smo mislili da je riječ o dvoboju mladih žena. Dvoboj je nadgledala ranije spomenuta liječnica, barunica Lubinska. Ona je odlučila da se dvoboj održi u toplesu jer je znala da se čak i površinske rane mogu lako zagnojiti pri čemu je odijeća samo povećavala mogućnost infekcije, pa je prije početka dvoboja naredila kočijašu i lakajima da se udalje i okrenu od mjesta na kojem su se suparnice borile. To nije bio dvoboj do smrti. Kako je prvu krv pustila princeza grofici ona je proglašena pobjednicom te je borba prekinuta. Liječnica im je sanirala rane i susret je završio, navodno, prijateljski, zagrljajem i poljupcem.

Paulina je ostala poznata po svom šarmu i odličnom ukusu dok se o Anastasiji slabo toga zna.  Na internetu se često javlja pitanje je li se ovaj događaj zbio ili je izmišljotina, ono na što se mi pozivamo jesu novinski članci iz tog vremena. Konkretno članak od 13. kolovoza 1892. a koji je objavljen u Neues Wiener Tagblattu. Naime, sama je princeza negirala da se dvoboj dogodio, i tome se smijala, no to i dalje ne znači da sve nije bilo ovako kako je opisano.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari