Medicinske bizarnosti: Nekadašnji “liječnici za trakavice” bili su svojevrsna kombinacija trgovačkih putnika, travara i čistača

Fotografija: YouTube screenshot

Ako se vaše poznavanje povijesti medicine iscrpljuje na Hipokratu i Galenu, uvjereni smo da će vam sljedeće zanimljivosti otvoriti čitav jedan svijet neobičnih liječničkih postupaka, običaja i ponekad pogrešnih vjerovanja!

Praljudi su obavljali operacije lubanje?!

Sredinom devetnaestog stoljeća, u Perúu je pronađena lubanja pračovjeka sa zagonetnom pravokutnom rupom na frontalnom režnju. Liječnici koji su je pregledali zaključili su da je pukotina napravljena namjerno, i to dok je osoba još bila živa. Primjeri ove drevne prakse, trepanacije, od tada su pronalaženi na svim stranama svijeta, u kulturama koje inače imaju malo toga zajedničkog, a najstarije ovako obrađene lubanje datiraju iz šesnaestog stoljeća prije Krista.

Na pitanje što je navelo naše davne pretke da buše lubanje svojih bližnjih definitivnog odgovora nema. Prema jednoj teoriji, riječ je o religijskoj praksi otpuštanja demona iz tijela opsjednutih. Drugi, brojniji stručnjaci smatraju pak da se radilo o medicinskom postupku, svojevrsnoj “praoperaciji” koja se primjenjivala kod ozljeda glave: pećinski “liječnici” vjerojatno su shvatili da se, kod puknuća lubanje, kost razgradi i zarazi okolno područje, pa su ih vjerojatno uklanjali kako bi ozlijeđenima spasili život.

Kako se zaštititi od trovanja?


Drevnim vladarima nije bilo lako – uvijek moraš s nekim ratovati, uvijek je tu netko tko kuje zavjeru da te otruje i preotme ti tron… Potonja mogućnost užasavala je Mitridata VI. Eupatora, kralja Ponta iz drugog stoljeća prije Krista. Po prirodi paranoičan, vidio je trovače svuda oko sebe, pa im je odlučio doskočiti tako da postane otporan na svaki otrov znan čovjeku.

Počeo je namjerno konzumirati malene količine otrova, postepeno povećavajući dozu. Kad bi ga uhvatio strah da je pretjerao, vršio je pokuse na zarobljenicima, pedantno vodeći bilješke kad bi se ovi stali koprcati nakon “začinjenog” pića koje bi im ljubazno ponudio. Nadalje, konzultirao se s vodećim medicinskim autoritetima svoga vremena te je, uz njihovu pomoć, uspio “smućkati” univerzalni protuotrov koji je, onako skroman, nazvao “Mitridat”. Nažalost, napitak nije imao djelovanje na rimske legije, pa mu je Pompej isprašio tur i nagnao ga da si od muke oduzme život.

Zajedno s osvajačkom vojskom, recept za Mitridatov protuotrov stigao je u Rim, oduševivši cara Nerona. “PR” je učinio svoje pa se mješavina, čiji važan sastojak je bila koža zmije otrovnice, počela prodavati diljem svijeta kao lijek za sve bolesti. Da je marketing barem djelomično bio opravdan, svedoči podatak da su se bočice ovog pripravka prodavale sve do kasnoga devetnaestog stoljeća.

Putujući liječnik za trakavice 

Goveđa trakavica, parazitski plošnjak koji ne pokuca na vaša vrata prije nego što vam se useli u kuću, u ljudskoj utrobi može narasti do zastrašujućih dvadeset metara. Njena manja ali opakija rođakinja, svinjska trakavica, u stanju je desetljećima živjeti u tijelu domaćina, apsorbirajući hranjive tvari iz svega što ovaj stavi u usta, nerijetko uzrokujući neizdržive bolove.

Početkom dvadesetog stoljeća, kad je otkriveno kakve nam probleme paraziti mogu donijeti, u modu su ušli tzv. “liječnici za trakavice”, svojevrsna kombinacija trgovačkih putnika, travara i čistača. Ovi dobri ljudi, koji dakako nisu bili pravi liječnici, putovali su od grada do grada te pomagali oboljelima da se oslobode opakih parazita.

Prije tretmana, osoba nije smjela jesti dvadeset četiti sata, kako bi trakavica ogladnjela, zatim bi – osoba a ne trakavica – popila žlicu eteričnog ulja paprati u čaši toplog mlijeka. Kad bi to probavio, pacijenta je čekao uistinu ogavan obrok – smjesa ricinusovog ulja i terpentina, laksativ koji je neželjene podstanare izbacivao za samo nekoliko minuta. Liječnik za trakavice bi tada pokupio, je li, trakavice, malo počistio nered te pružio račun korisniku usluge.

Piše: Lucija Kapural

Komentari