Martha Mason: Hrabra kao lavica !

Kompjuterksa simulacija i rekonstrukcija Polio Virusa

Martha Masona je i prije oboljenja kao malena djevojčica znala što želi. Željela je postati spisateljica. Onda se dogodila epidemija dječje paralize i sve je stalo. Gotovo pola stoljeća kasnije želja joj se ispunila. Ovo je priča o snažnoj i odvažnoj Marthi Mason, i ukoliko Vas zanima kako živjeti ispunjen život, unatoč svim mogućim fizičkim ograničenjima, onda je ovo priča za Vas.

Paraliza od vrata naniže

Godine 1948. kada je nastupila epidemija poliomijelitisa prvo je obolio Marthin trinaestogodišnji brat Gaston koji je preminuo od posljedica bolesti. Nedugo nakon njegova pogreba Martha je počela osjećati iste simptome poput brata te je ubrzo je i sama završila na liječenju, na kojem je boravila punih godinu dana. Po izlasku s liječenja bila je oduzeta od vrata naniže. Iz bolnice nije izašla sama već s ogromnim željeznim plućima. Željezna pluća su osmišljena baš za žrtve ove paralizirajuće bolesti jer omogućavaju joj samostalno disanje. Ipak, unatoč njezinom preživljavanju liječnici nisu bili optimistični i dali su joj još samo godinu dana života.

Izvor snage u znanju


Martha je odlučila živjeti najbolje što može i pomirila se sa svojim stanjem. Po povratku kući nastavila je sa školovanjem u rodnom Lattimoru u američkoj saveznoj državi Sjevernoj Karolini. Zahvaljujući maloj zajednici u kojoj je živjela, a koja se sastojala od nekoliko stotina ljudi, profesori su joj dolazili dobrovoljno kući i davali joj privatne poduke. Martha  je bila puna želje za znanjem i kada je završila srednjoškolsko obrazovanje upisala je studij i otišla zajedno s roditeljima iz Lattimora. Živjela je u kampusu s roditeljima, a predavanja je pratila preko interfona. Nakon što je diplomirala engleski jezik s najboljim ocjenama, vratila se kući, gdje je uz majčinu pomoć počela raditi kao novinarka. Ona je diktirala tekstove, a majka ih je zapisivala.

Gubitak roditelja

Promjene u životu nastupile su s očevim srčanim udarom, nakon kojega više nije mogao živjeti samostalno pa Marthina majka više nije bila u stanju raditi s kćeri jer je morala brinuti za dvije odrasle osobe. Nakon očeve smrti majčino zdravlje se pogoršalo i nakon niza moždanih udara ova je postala dementna. Martha ju, unatoč tome što je uslijed bolesti postala i agresivna, nije dala u dom već je preuzela brigu za nju i kućanstvo, dobivši dva pomoćnika. Nakon majčine smrti krajem 80-ih godina 20. st. ostala je sama, ali se nije predavala. Napredak tehnologije za nju je značio ogromnu i dobru promjenu u životu.

Tehnologija joj je otvorila brojne mogućnosti

Marta je sredinom devedesetih nabavila kompjuter s mogućnošću glasovnog upravljanja,  s kojim joj se otvorio cijeli jedan novi i nepoznat svijet. S razvojem tehnologije liječnici su joj preporučivali i druge načine života izvan željeznih pluća, ali ona nije željela biti intubirana, kao što nije željela boraviti malo-malo u bolnici pa je takve mogućnosti otklonila. Martha je vodila neovisan život, ugošćavala ljude i vodila domaćinstvo. Napisala je knjigu pod nazivom Life in the Rhythm of a Iron Lung (“Život u ritmu željeznih pluća”), koja je objavljena 2003. Iduće godine je dobila počasni doktorat. O njoj je snimljen i dokumentarac nazvan Marthe in Lattimore (“Martha u Lattimoru”) koji je snimljen 2005. godine, a pojavila se u dokumentarcu o dječjoj paralizi u filmu The Final Inch (“Posljednji korak”), koji je nominiran za Oscara 2009.

Kraj života

Živjela je u maloj zajednici u kojoj ljudi brinu jedni o drugima, tako kada ona nije mogla k njima oni su dolazili k njoj. Kada bi nestalo struje lokalni bi vatrogasci dolazili provjeriti njezin rezervni generator jer bi nestanak struje i kvar na generatoru za nju bili fatalni. Umrla je u sedamdeset i prvoj godini života mirno u snu 2009. godine. Osim što je ostavila iza sebe dubok trag kao osoba koja je utjecala na živote drugih ljudi, poznata je između ostalog, kao osoba koja je najduže živjela u željeznim plućima, a to je bilo punih 60 godina.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari