Rođenje djeteta je za svaku majku poseban događaj. Nekada je porod jednostavan, nekada kompliciran, ali je uvijek fizički i emocionalno zahtjevan. Sam po sebi porod nije lijepo iskustvo, no to iskustvo može biti i dodatno otežano samim okolnostima poroda, poput mjesta na kojem se događa i osobama koje tome prisustvuju. Kada je Kate Middleton, vojvotkinja od Cambridgea rađala, oči engleske, ali i svjetske javnosti bile su uperene prema kraljevskoj obitelji. Unatoč toj znatiželji, informacije o samom događaju su davane “na kapaljku”, a kraljevski je par svoju djecu dočekao u privatnosti uz nekoliko liječnika, zapravo manje-više poput većine roditelja višeg društvenog sloja danas. No, ovdje ćemo se usmjeriti na drugu polovicu 18. stoljeća i porod Marije Antoanete.
Rađanje u zagušljivoj i zatamnjenoj prostoriju
Kraljice bi se obično povlačile nekoliko tjedana prije poroda iz javnosti i premještale u posebnu odaju ili čak palaču u kojoj je bilo ustaljeno donositi djecu na svijet, a gdje bi ostajale do sudbonosnog dana. Tako je Marija Antoaneta morala svoju djecu roditi u palači u Versaillesu. Unatoč, uvjetnom rečenom, luksuzu koji si je mogla priuštiti kraljevska obitelj, pravila su bila stroga i nalagala da prostorija u kojoj kraljica rađa bude zatvorena i prekrivena tapiserijama, kako u prostoriju ne bi ulazio svjež zrak niti svjetlost. Na tapiserijama, koje su korištene u svrhu zamračivanja, bili su izvezeni razni umirujući prizori koji su trebali smirujuće djelovati na majku i dijete.
I u ljetu bi gorjela vatra u sobi za porod
U spavaonici Marije Antoanete se nastojala stvoriti atmosfera slična onoj u maternici. Kako se vjerovalo da energija treba protjecati prema van nastojao se osigurati što snažniji protok energije, pa su se otvarala i vrata od ormara, odvezivali čvorovi, a pri čemu je besmisleno negirana potreba protoka energije izvana. Bez obzira na godišnje doba u prostoriji je morala gorjeti vatra, a prisutne žene bi smjele šaptati. Utješno je što su dvorci imali debele zidove pa za ljetnih vrućina sobe nisu mogle biti ugrijane u tolikoj mjeri kao u običnim zdanjima. U prostoriju se donosilo svježe začinsko bilje kako bi se uklonio miris ustajalosti i smrada. Oko kreveta su gorjele svijeće, što je moralo podsjećati na pogrebni odar i vjerojatno nije doprinosilo optimizmu žena, koje su tu čekale trenutak rađanja koji je uvijek mogao krenuti stranputicom. Kraljičine dvorjanke su uokolo nje mogle pjevati i moliti se Svetoj Margareti, koja se, navodno, idući prema stratištu za Dioklecijanovih progona, molila Bogu da bude na pomoći ženama pri porodu. Bol pri porodu nije se mogla izbjeći, a crkva je bolnost poroda objašnjavala istočnim grijehom.
12 sati trudova
Marija Antoaneta je tek nakon osam godina braka rodila svoje prvo dijete. To zapravo nije čudno jer je ona imala petnaest, a Luj XVI. šesnaest godina, a navodno je brak konzumiran tek nakon sedam godina. Dana 19. prosinca 1778. kraljica je počela osjećati trudove u ranim jutarnjim satima. U kraljevskoj palači se ubrzo nagužvalo dvjestotinjak znatiželjnika, koji su uglavnom bili locirani izvan samih kraljičinih odaja, no dio njih uspio je prodrijeti u kraljičine odaje, kada je porodničar najavio sam ključni čin. Dio je znatiželjnika upao u kraljičinu spavaću sobu te se hrabro popeo na namještaj, kako bi imao bolji pogled na kraljičin krevet. Od brojnosti ljudstva u spavaonici, tu se nije moglo normalno hodati. Nakon 12 sati trudova Marija Antoaneta je rodila djevojčicu. Nakon poroda se onesvijestila uslijed vrućine i nedostatka zraka jer su prozori bili zatvoreni te je unutra bilo vruće i zagušljivo, čemu su pridonijeli i brojni znatiželjnici. Na kraljičinu iscrpljenost djelovali su i relativno dugotrajni trudovi i jako krvarenje. Nakon njezina onesvješćivanja kralj Luj XVI. je pohitao otvoriti prozore. Idućih 18 dana kraljica je bila u postelji. Kako je rodila djevojčicu imala je više vremena za nju, nego što bi to bio slučaju sa dječakom koji je više pripadao državi nego majci.
Srećom ovakvi običaji više nisu na snazi pa današnji pripadnici kraljevskih obitelji ne moraju biti daleko od očiju javnosti prije poroda, niti rađati pred 200-njak znatiželjnih svjedoka.
Piše: Sonja Kirchhoffer
