Mala žena koja je izazvala veliki rat: Tko je bila Harriet Beecher Stowe?

Kad je Abraham Lincoln upoznao spisateljicu Harriet Beecher Stowe (1811. – 1896.), u šali ju je nazvao “malom ženom koja je izazvala veliki rat”. Aludirao je na njen roman “Čiča Tomina koliba”, koji je nadahnuo borbu protiv ropstva te, na posredan način, potaknuo Američki građanski rat. Donosimo zanimljivosti iz života ove naoko krhke dame, koju je resio britak um i čelična volja!

1. Odrasla je u Litchfieldu, ljupkom gradiću u američkoj saveznoj državi Connecticut, kao šesto od jedanaestero djece kalvinističkog propovjednika Lymana Beechera. Majka Roxana, pobožna žena krhkog zdravlja, preminula je kad je djevojčici bilo samo pet godina. Gubitak roditeljice zatrovao je njeno djetinjstvo i učinio je povučenom. Braća Charles i Edward krenut će očevim stopama te i sami postati kalvinistički svećenici, a taj poziv će, mnogo godina kasnije, odabrati i Harrietin sin.

2. Premda se doimala blagom i osamljenom, još kao djevojčica razvila je snažnu kritičku svijest, a za svoje ideale bila se spremna boriti s čitavim svijetom. Hrabrost i odlučnost osobine su koje je možda naslijedila od djeda po majčinoj strani Andrewa Warda, generala koji se istaknuo brojnim podvizima tijekom Američkog rata za neovisnost (1775. – 1783.).

3. Pohađala je “Hartford Female Seminary”, jednu od prvih institucija koje su u devetnaestom stoljeću ženama nudile visoko obrazovanje. Privatnom gimnazijom, u kojoj je naglasak bio na klasičnim jezicima, filozofiji, teologiji i matematici, upravljala je njena starija sestra Catharine, a klupu je dijelila sa Sarah P. Willis, živahnom djevojkom koja će literarnu slavu kasnije pronaći pod pseudonimom Fanny Fern. Stekavši obrazovanje koje je u to vrijeme bilo rezervirano za muškarce, postala je učiteljica u sestrinoj školi.


4. Kao 21-godišnjakinja, preselila se u Cincinnati, lučki grad u državi Ohio. Ondje se pridružila ocu, koji je nekoliko mjeseci ranije postao ravnateljem teološkog koledža. Neko vrijeme je uživala kao predavačica u lokalnoj školi i članica literarnog salona, no s vremenom se suočila sa sumornom zbiljom. Cincinnati je u to vrijeme bio u ekonomskom procvatu, što je privlačilo mnoge slobodne crnce i irske imigrante te 1929. godine dovelo do nereda kojima su se Irci pokušali riješiti tamnopute konkurencije. Stowe, žena otvorenog duha, sprijateljila se s brojnim crncima, na što je okolina gledala prijekim okom. Njihova iskustva poraknula su je na pisanje o ropstvu. U tome ju je poticao Calvin Stowe, profesor biblijske književnosti kojeg je upoznala u literarnom salonu i s kojim se, uz očev blagoslov, vjenčala. Stowe je bio gorljivi kritičar robovlasničkog sistema te je, zajedno s Harriet, podupirao rad “podzemne željeznice”, skrivajući odbjegle robove iz Kentuckyja i Virginije u vlastitom domu.

5. Spisateljsku karijeru započela je objavljivanjem religiozne i didaktičke proze. Godine 1834. osvojila je prvo mjesto na književnom natječaju časopisa “Western Monthly”, za koji je potom počela pisati društveno angažirane eseje. Prvi roman, “The Mayflower”, u knjižarama se pojavio 1843., nakon čega je u prosjeku izdavala jedan roman godišnje.

6. U braku sa Stoweom, koji je bez zadrške podržavao njenu karijeru, dobila je sedmero djece, uključujući jednojajčane blizanke. Godine 1849. u Cincinnatiju je izbila epidemija kolore, koja je odnijela život njihova najmlađeg djeteta, osamnaestomjesečnog Samuela Charlesa. Osjećaj majčinskog gubitka reflektirat će se u brojnim njenim romanima o ropstvu, napose u pasusima koji su govorili o prisilnom odvajanju majki od djece.

6. Svoje životno djelo, “Čiča Tominu kolibu”, u nastavcima je počela objavljivati 1851. godine u abolicionističkim novinama. Roman, koji je opisao strahote ropstva, imao je golemi utjecaj: u američkom društvu je osvijestio predodžbu o crncu kao ljudskom biću, a ubrzo je doživio svjetski uspjeh te mnogobrojna izdanja i obrade. Dok su ga američki abolicionisti koristili u propagandne svrhe, na Jugu je dočekan s lavinom negodovanja: ondje su se, naime, pojavili deseci tzv. “Anti-Toma romana”, koji su pokušavali prikazati pozitivne strane robovlasničkog sustava.

7. Zanimljivo, ovo djelo se u 20. stoljeću više se nije smatralo revolucionarnim. Štoviše, radikalni crnački pokreti šezdesetih, kao što su “Black Power” i “Black Panther”, Tomov lik su smatrali dodvoričkim te su naziv “Uncle Tom” koristili pejorativno, a knjiga je bila izbačena iz programa na crnačkim sveučilištima.

Piše: Lucija Kapural

Komentari