Mahatma Gandhi: Iza nenasilne fasade dobro skrivena perverzna strana!

Gotovo cijeli svijet smatra Mahatmu Gandhija moralnim autoritetom. Prva asocijacija na njega je, u većine neupućenih, miroljubivost i nenasilje. No prava je istina daleko od te fasade koju nam je svima prodao u javnosti. Ukoliko vas zanima točno što su istraživači njegova života i rada otkrili, zavirite u članak kojega vam ovom prigodom donosimo.

Bilo kuda po Indiji mizoginija svuda

Ashwin Desai i Goolam Vashed autori su kontroverzne knjige o Gandhijevom životu i radu u Južnoj Africi. Istražujući njegov lik i djelo, i sami su ostali iznenađeni onime što su tu našli. Njihovo je istraživanje trajalo punih sedam godina, a obuhvatilo je razdoblje Gandhijeva boravka u Africi između 1893. i 1914. Gandhi je u Afriku stigao kao mladi odvjetnik sa samo dvadeset i četiri godine.

Autori knjige otkrili su, da se iz kompleksne osobnosti krije i ona sklona seksualnim perverzijama. Iza pomno smišljenog altruističkog imidža krio se cijelo vrijeme lik koji vam se ne bi svidio da ga upoznate bez pomno odabrane maske. Vjerojatno se pitate kako je sada odjednom Gandhi postao pervernjak i u čemu je ta perverznost skrivena. Odmah ćemo vam odgovoriti na to pitanje. Poznato je da se Gandhi odlučio i za celibat, iako je imao ženu koju nije prije odluke konzultirao o tome. Svoju je spremnost na celibat testirao spavajući kraj golih djevojčica, a između ostalog tako je i spavao kraj svojih dviju unuka.

U osnovi Gandhi nije cijenio žene, osobito u smislu seksualnosti i bio je zagovornik one da su si žene same krive za seksualne napade. U stilu one, ako provociraš nekim dijelom svog tijela, pa i onda ako je to nesvjesno, odgovaraš za ono što ti se dogodi. To najbolje oslikava slučaj dviju djevojaka koje je maltretirao neki mladić, što je Gandhi primjetio. No nakon toga nije osudio mladića već je ženama odrezao kosu jer su mladića dovele u neugodnu poziciju izazvavši ga svojom zavodljivom kosom. Kasnije se s tim činom i hvalio. Upravo je ovakvo mišljenje o ženama kao provokatoricama napada i danas ukorijenjeno u Indiji. Dakako, on nije tvorac tog mišljenja, ali ga je uveliko plasirao i popularizirao. Ono što zabrinjava u Indiji, zemlji u kojoj su seksualni napadi izuzetno česti, što takvo mišljenje nije samo prisutno u neobrazovanih već i u ostalim društvenim slojevima ili kastama, ako ćemo koristiti ispravniju terminologiju za svijet Indije. Relativno nedavno fakulteti su na Sjeveru Indije zabranili ženama da nose džins jer takva zapadna odjeća je previse provokativna za muškarce u kampusu. No, ako ste mislili da je tu kraj, prevarili ste se, imao je on i luđih, zapravo pogubnijih stajališta. Tako je silovana žena u njegovim očima gubila vrijednost ljudskog bića, a pravdao je i ubijanje kćeri od strane očeva, u svrhu spašavanja obiteljske časti. Vrh navedenog činilo je i iduće stajalište, koje kaže da su žene koje koriste kontracepciju kurve. Jednom riječju ovakvo razmišljanje mogli bi samo okarakterizirati kao mizoginiju s perverznim obilježjima. Krajem života vjerojatno pod pritiskom javnosti i društvenih promjena, malo je revidirao svoje stavove, ali šteta je već bila počinjena. Prema svjetskom gospodarskom forumu Indija se nalazi na dnu spolne ravnopravnosti, za što Gandhi snosi dobar dio odgovornosti.


Gandhi kao  rasist

U ovoj knjiži “Južnoafrički Gandhi: Nositelj Carstva”, vidljivo je da je Gandhi shvatio moć nenasilne politike, ali je iza svoje dobro namještene fasade skrivao i čovjeka koji je u osnovi podržavao politiku Carstva, barem kada su druge rase u pitanju.

Sam je bio rasist pa je stanovništvo Afrike smatrao podrasom, odnosno rasom koja je manje vrijedna od ostalih. Nisu ga zanimale nevolje tamošnjeg crnog stanovništva, koje je nazvao divljacima. Gandhijev biograf i unuk, koji je još uvijek na životu Rajmohan Gandhi, navodi da je njegov djed nekada bio neznalica s predrasudama prema južnoafričkim crncima. Međutim Gandhijev unuk gleda na tu problematiku subjektivno jer iluzorno vjeruje, ili bolje rečeno želi vjerovati da je  Gandhijeva borba za prava Indijaca u Južnoj Africi dovela do borbe za prava crnaca, što nije istina jer je borba za prava afričkog svijeta počela znatno prije. U osnovi Gandhi je prihvatio moć bijelog čovjeka i u skladu s tim prezirao je afričke crnce. Danas se zna da je svjesno zatvarao oči pred brutalnošću Carstva prema crnom čovjeku. Napravio je očito oštru podjelu bitaka u koje treba i ne treba ulaziti.

Upravo je knjiga “Južnoafrički Gandhi” otvorila Pandorinu kutiju, a koja je očito imala barem donekle uspjeha pa je tako primjerice došlo do uklanjanja njegova kipa  na Sveučilištu u Gani. Naravno, neki se tome protive, pa čak idu tako daleko kazujući da je on samo čovjek koji je priznavao svoje slabosti i radio na njima.

Sigmund Freud bi bio zasigurno sretan da je na svoj ležaj mogao posjesti Gandhija, koji bi očito bio živo vrelo seksualnih frustracija, a koje su opčinjavale ovog oca psihoanalize. Bilo bi zanimljiv čuti što bi Freud, o svom pacijenut rekao, ako zanemarimo tajnost odnosa pacijent-liječnik.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari