Mačji kašlji, ruke u vatri i dlake na jeziku: Kako su nastali popularni frazemi?

Jesu li vam ikad “prodali mačku u vreći” ili vam je, “da kucnemo o drvo”, u životu “pala sjekira u med”? Biste li “stavili ruku u vatru” za svoje prijatelje ili pak znate da od njih možete očekivati tek “medvjeđe usluge”? Slovite li za zavodnika ili vam pak žene “nabijaju rogove”, a nakon toga “poklanjaju košaricu”? Smatraju li vaši bližnji da “mlatite praznu slamu” ili pak da “nemate dlaku na jeziku”? Kad ste “pijani kao majka”, odajete li tajne prijatelja ili pak “šutite kao zaliveni”? Ovakve i slične frazeme vjerojatno svakodnevno koristite, a da pojma nemate otkud zapravo dolaze. Evo objašnjenja za neke od njih!

Šutjeti kao zaliven – sigurno i vi u društvu imate prijatelja koji, dok se svi zafrkavaju, šuti kao da mu je “maca popapala jezik” odnosno “kao zaliven”. Zašto zaliven? Puni izraz nekoć je glasio “šutjeti kao da su mu usta zalivena olovom”. Pretpostavlja se da je frazem nastao zbog toga što su se prozori kula u srednjem vijeku zatvarali kamenom i zalijevali olovom da kroz njih ne bi hukao vjetar, odnosno kako bi “šutjeli”.

Novinarska patka – nekoć, u zlatno doba novinarstva, bilo je pravilo da se na kraj priče s neprovjerenim izvorom stavi kratica “NT” (od “non testatum” iliti “neprovjereno”). Kad se izgovori, ta kratica zvuči kao “ente”, što na njemačkom jeziku znači – patka!

Staviti ruku u vatru – u srednjem vijeku, postojalo je nešto što se nazivalo “Božjim sudom”, a radilo se o krajnje iracionalnom načinu utvrđivanje nečije krivnje. Ovaj instrument “pravde” počivao je na premisi da jedino Bog – a tko će drugi – može prosuditi je li netko kriv ili nije. Evo kako je stvar funkcionirala: osumnjičenika bi stavili pred veselo raspirenu vatricu te mu naložili da iz nje, dakako golim rukama, izvadi komad usijanog željeza. Ako je kriv, vjerovalo se, opržit će se; ako je nevin, Bog će ga zaštititi pa će mu ruke ostati neozlijeđene. U prvom slučaju, koji je, pretpostavljamo, bio nešto češći, opečenom jadniku prava kazna je tek slijedila.


Izvući deblji kraj – ovaj frazem ima dva značenja i to, da stvar bude zabavnija, suprotna. U rječnicima je, naime, zabilježeno da “izvući deblji kraj znači”: pri podjeli dobiti bolji, vredniji dio/loše proći, nastradati, nadrljati. Prvo značenje vezano je za podjelu nečega, pa je logično da je u toj situaciji bolje dobiti deblji nego tanji kraj, tj. više nego manje. Drugo značenje može se protumačiti ako se uzme u obzir još jedna izreka: “Batina ima dva kraja”. Kako se batina obično drži za tanji kraj, onaj koga tuku i koji, dakle, prolazi loše, stvarno izvlači deblji kraj. U svakodnevnom govoru, drugo značenje je raširenije od prvog.

Nemati dlake na jeziku – za osobu govori otvoreno, bez straha od posljedica, kaže se da “nema dlake na jeziku”. Zanimljivo je da u njemačkom jeziku postoji sličan izraz, samo što glasi “imati dlaku na jeziku”. Evo i objašnjenja: u nekim našim krajevima, u prošlosti se vjerovalo da onima koji lažu izraste dlaka na jeziku, što će reći da su oni koji takvih dlaka nemaju iskreni. Nijemci svoj izraz objašnjavaju time da je dlakavost odlika slobodnog čovjeka, pa otuda i to da “imati dlake na jeziku” znači govoriti slobodno.

Mačji kašalj – vlasnicima mačaka dobro je poznata drama koja se odvija kad njihova četveronožna ljubimica proguta kuglicu dlake. Nakon gušenja, puhanja, kašljanja, frktanja i demonskog mijaukanja, čim maca ispljune dlaku, sve se momentalno vraća u normalu, kao da nije bilo pitanje života i smrti. Radi se, dakle, o mnogo buke ni oko čega.

Mlatiti praznu slamu – u stara vremena, žito se vrhlo na dva načina: pomoću konja, ako ste imali love, i mlaćenjem, ako niste. Oni koji si nisu mogli priuštiti konja vlastitim su rukama mlatili požnjeveno žito i tako odvajali zrnje od klasja. Taj posao imao je smisao i svrhu, jer se na taj način dobivalo čisto zrno. Ali mlatiti po praznu, već ovršenom snoplju, od kojeg je ostala samo slama bez zrnja, nema stvarno nikakvog smisla. To je uzaludan posao, a preneseno znači: “baviti se nečim beskorisnim”, “uzalud se truditi”, a onda i “govoriti uprazno”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari