U “Gladijatoru”, epskom spektaklu Ridleya Scotta iz 2000. godine, rimski car Komod (161. – 192.) prikazan je kao ambiciozni sociopat. Premda film vrvi povijesnim greškama, počevši careva od izgleda (nije bio crnokos poput glumca Joaquina Phoenixa već je imao plavu kovrčavu kosu, koju je ukrašavao zlatnom prašinom) preko načina na koji je došao na vlast (nije ubio oca) do njegove smrti (nije poginuo u areni več ga je u kadi zadavio atletičar Narcis, njegov trener i partner u hrvanju), jedno su scenaristi “uboli”: uistinu se radilo o duboko problematičnom vladaru. Štoviše, u stvarnosti je bio još gori nego na filmskom platnu!
Poput razvratnog Heliogabala, bez krzmanja je udovoljavao svojim mračnim porivima, s tim da su njegovi bili nešto krvavije prirode. Sin Marka Aurelija, nije naslijedio ni traga očeve filozofske prirode. Na prijestolju ga je naslijedio 180. godine, nakon što je ovaj umro od teške bolesti (najvjerojatnije kuge). Odlaskom ovoga mudrog vladara završilo je dugotrajno stabilno razdoblje u povijesti Rimskog Carstva. Slavohlepni mladi car tražio je da mu se, kao utjelovljenju Herakla, odaju božanske počasti. Štoviše, u monumentalnim skulpturama dao se prikazivati u liku toga mitološkog junaka. Visok i mišićav, divio se vlastitom liku, a pažnju masa je redovito privlačio u areni. U gladijatorskim borbama je sudjelovao gol kao od majke rođen, sablažnjavajući okupljene gledatelje.
Bila je to puka parada koja s hrabrošću nije imala veze: s egzotičnim životinjama, omiljenim protivnicima, borio se iz sigurnosti povišenog tornja, zadajući im fatalne udarce dugačkim kopljem. Jednom prilikom, u samo dva dana je na taj način ubio pet vodenkonja, dva slona, omanjeg nosoroga i tri bezazlene žirafe, a navodno mu je za ubojstvo stotinu lavova trebao tek jedan dan. Nije se “borio” samo s četveronošcima: u arenu je dovodio i ranjene vojnike te invalide, koje je s lakoćom sjekao mačem, ne izlažući se stvarnoj opasnosti. Da stvar bude zanimljivija, podanicima je nabio astronomsku pristojbu za privilegij da ga gledaju u akciji!
Komod se nije htio osloniti na senat, temelj vlasti u rimskoj državi, nego na vojsku. S vremenom, sve manje je brinuo o državničkim poslovima, a njegova narcisoidnost je rasla. Mjesece u godini službeno je preimenovao u svoje počasne titule, a tu su sudbinu doživjele i legije, pa i grad Rim. Na kraju je postao predmet sprdnje u narodu, a njemu bliski ljudi počeli su kovati urotu za ubojstvo. Predvodio ju je prefekt Laetus, a sudjelovala je i carska konkubina Marcia. Godine 192. Komoda je već spomenuti Narcis ugušio pomoću uzice. Novi car Pertinaks njegovim je tijelom nahranio zvijeri u areni, što je bio ponižavajući ali vrlo simboličan čin.
Piše: Lucija Kapural
