Istočna Njemačka bila je nakon Drugog svjetskog rata odvojena od Zapadne dobro utvrđenom granicom i Berlinskim zidom. Taj je zid bio osiguran graničnim patrolama dok je okolni prostor bio okružen nagaznim minama. Granična patrola imala je odobrenje da u slučaju potrebe upotrijebi i smrtonosnu silu.
Kada ti sve dozlogrdi!
Godine 1978. dvojici Nijemaca je dozlogrdio život u Istočnoj Njemačkoj pa su odlučili otići bez obzira na opasnost. Obojica su živjela u Pößnecku, malom gradu od 20 000 ljudi. Gunter Wetzel i Peter Strelzyk osmislili su originalan način bijega. Peter Strelzyk je u tom trenutku imao trideset i sedam godina, i bio je stariji od svog sudruga i iskusniji. Po struci je bio električar, a prije posla u tvornici radio je kao mehaničar ratnog zrakoplovstva. Günter Wetzel je pak bio zidar i imao je u vrijeme bijega samo 24 godine. Obojica su zajedno radila u tvornici plastike i povezivalo ih je nezadovoljstvo i želja za bijegom na drugu stranu zida. Malo po malo počeli su raspravljati o odlasku. Prvi ozbiljniji planovi za odlazak napravljeni su u ožujku 1978. godine. Imali su u planu izgraditi helikopter, ali su shvatili da to neće ići pa su se odlučili na bijeg balonom. Ova se ideja javila nakon čitanja članka o festivalu balona, koji se svake godine održava u saveznoj američkoj državi Novi Meksiko. Ta je ideja bila održiva jer su obojica bili manuelni tipovi koji su znali raditi raznolike poslove od kojih su i preživljavali. Prvo su izračunali koliki bi teret trebao nositi balon. S obzirom da ih je bilo osam jer su obojica imali obitelji s po dvoje djece, odlučili su napraviti balon koji bi mogao podnijeti težinu od 750 kilograma. Nakon tog prešli su na nov izračun količine potrebnog zraka u balonu, a koji bi mogao podnijeti takvu težinu.
Najteži dio
Kažu da im je bilo najteže doći do materijala. Materijal za sam balon je trebao biti nepropustan. Budući da im je najdostupniji bio taft, kupovali su ga na stotine četvornih metara u trgovinama diljem Istočne Njemačke ne bi li ostali nezamijećeni. No, kako im je posao bio baziran na metodi pokušaja i pogrešaka neprestano im je bilo potrebno još materijala zbog čega su bili prisiljeni koristiti u tu svrhu i posteljinu. Wetzelu je za šivanje balona bilo potrebno oko dva tjedna rada.
Strelzyk je pak izradio gondolu i bavio se plamenikom. U tom poslu su morali biti snalažljivi jer nisu mogli kupovati odgovarajuće dijelove za konstrukciju balona već su morali prilagođavati postojeće uporabne predmete iz kućanstva poput dijelova peći, vodovodne instalacije i sličnih stvari. Košaru su izradili od čelika i najlonske užadi. Koristili su plin za kućanstvo i u osnovi sve što im je bilo na dohvat ruke.
Eksperimentiranje i neuspjesi
Probne vožnje bi odrađivali u ranim jutarnjim satima u šumi, a svaki puta bi mijenjali lokaciju isprobavanja, kako bi smanjili mogućnost da budu uhićeni. Eksperimentiranje je trajalo mjesecima i svaki puta bi s obzirom na rezultate mijenjali konstrukciju balona. Kako su im pokušaji usavršavanja balona bili bezuspješni mlađi sudionik je odlučio odustati te je počeo razrađivati ideju bijega malim avionom ili jedrilicom.
Međutim, Strelzyk je bio uporniji i nastavio je svoje pokuse s balonom. U jednom trenutku, kada je mislio da je spreman, odlučio se na bijeg s cijelom obitelji, no pokušaj nije uspio i samo im je otežao život. Naime, kako je pokušaj ostao samo pokušaj obitelj se morala vratiti kući, a balon je ostao na mjestu slijetanja. Zbog toga im je uskoro policija “puhala za vratom”. Nakon toga Strelzyk se savjetovao s Wetzelom te su se složili da je najbolje što mogu učiniti pobjeći, ali što prije. Zbog toga su ubrzano počeli raditi na izradi novog savršenijeg balona i organizirali su novi bijeg. Shvatili su da im je potreban veći balon s više zraka. Za deset tjedana bili su spremni.
Bijeg u slobodu
Dana 15. na 16. rujan 1979. krenuli su u svoj poduhvat s obiteljima. Naravno, da nije sve išlo “glatko”. Budući da ih je bilo osam i da svi nisu mogli stati u jedan automobil najstariji sin Strezlykovih Frank, koji je imao samo petnaest godina, je krenuo zajedno s Wetzelom mopedom. Moped se zbog veće težine neprestano pregrijavo i stajao, ali su uspjeli stići do uzletišta. Vožnja u slobodu je trajala samo 30-ak minuta, ali je bila izuzetno opasna. Odmah na početku su se pojavili problemi. Kako konopci koji su držali balon nisu prerezani istovremeno, balon se nagnuo u stranu i plamen je zapalio balon. Srećom Frank je pri ruci imao aparat za gašenje požara. Nakon požara morali su izbjeći reflektore granične policije i vojske. Ubrzo ih je otkrio jedan od graničnih policajaca, no dok je aktivirao reflektore već su nasreću bili previsoko i izvan dosega svjetla. Kada im je nestalo propana bili su udaljeni oko 10 kilometara od granica Istočne Njemačke. Trebalo je izdržati i niske temperature, kao i preživjeti prilično grubo slijetanje. Bijeg se dogodio u ranim jutarnjim satima. Pripreme za bijeg su trajale godinu i pol. U tom periodu su izradili tri različita balona i napravili više modifikacija na njima ne bi li pobjegli iz izolirane Istočne Njemačke.
Umjesto sretnog kraja – svađa
Iako se može činiti da je priča dobila sretan kraj, bilo je to daleko od toga. Nakon bijega stradali su članovi njihove bliže obitelj u Istočnoj Njemačkoj. Uhićena im je najbliža rodbina i osuđena na zatvorske kazne od dvije i pol godine zatvora. Kasnije su pušteni uz pomoć Amnesty Internationala. Njihovim bijegom prekinuta je svaka komunikacija između prebjega, i obitelji i prijatelja koji su ostali u Istočnoj Njemačkoj. No možda najgore od toga je što je došlo do razlaza između samih prijateljskih obitelji. Wetzeli su se posvađali sa Strelzykovima jer je Peter preuzeo sve zasluge za izradu balona. Strelzyk je tvrdio da je obitelj Wetzel poveo iz sažaljenja. Bio je to dovoljan razloga da se prijateljstvo zauvijek prekine. Nakon bijega Wetzel je radio kao automehaničar u Naili, a Strelzyk je otvorio radionicu za popravke televizora u Bad Kissingenu. Godine 1985. obitelj Strelzyk se preselila u Švicarsku, navodno, zbog prismotre pod kojom su bili od strane agenata Istočne Njemačke, što je možda povezano s činjenicom da je Peter svojevremeno radio u ratnom zrakoplovstvu. Kasnije su se po ujedinjenju Njemačke, Strelzyki vratili kući dok su Wetzelsi trajno ostali živjeti u Bavarskoj. Ova je avantura privukla međunarodnu pozornost pa je nekoliko godina kasnije u Disneyevoj produkciji snimljen i film pod nazivom Night Crossing. Glavne uloge su dobile zvijezde poput John Hurta, koji je glumio Petera Strelzyka, te Beau Bridgesa u ulozi Wetzela. Godine 2018. prema ovom događaju snimljen je drugi film pod nazivom Balon.
Iako je ovaj bijeg zabilježen kao jedan od najzanimljivijih, nije jedini koji se odlikovao kreativnošću. Zabilježeni su i drugi zanimljivi slučajevi prebjega iz Istočne Njemačke poput bijega malim zrakoplovom, rijekom i drugih. Godine 2017., u kojoj je umro Strelzyk, njihov je balon ušao u stalni postav Haus der Bayerischen Geschichte – Museum, povijesnog muzeja Bavarske u Regensburgu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
