Premda sniman s niskim budžetom, pod palicom debitantskog redatelja Adama McDonalda, kanadski triler “U divljini” (2014.) oduševio je kritičare. “Što su ‘Ralje’ napravile moru, to je ovaj film učinio šumi”, napisao je jedan od njih. Radnja je jednostavna: mladi par odlazi na planinarenje te skreće s utabane staze. Dok leže u šatoru, začuju potmulo režanje. Slijedi jedna od najjezivijih scena u povijesti kinematografije: iz sukoba s crnom medvjedom, samo jedno od njih izvuče se živo. Pohvale na račun filma stigle su u prvom redu zbog iznimno realističnog prikaza napada goleme zvijeri na čovjeka. Ono što je tek malobrojnima bilo poznato jest činjenica da je film inspiriran istinitim događajem.
Godine 2005. supružnici Mark Jordan i Jacqueline Perry zaputili su se u Park prirode Missinaibi, popularno izletište u kanadskoj pokrajini Ontario. Oboje tridesetogodišnji radoholičari, veselili su se vikendu provedenom na čistom zraku, pod krošnjama golemih borova i uz poput smaragda zeleno, kristalnočisto jezero. Činjenica da odlaze u divljinu preko osamdeset kilometara udaljenu od najbližega naseljenog mjesta, Chapleaua, nije ih brinula – ta oboje su bili iskusni planinari. Osim toga, oboma je trebao odmak od njihova odgovorna, stresnog posla: računalni stručnjak Mark i liječnica Jacqueline imali su vrlo malo slobodnih dana, a kad bi ih se napokon domogli, redovito bi ih provodili ondje gdje su se osjećali najsretnijima i najslobodnijima, u prirodi. Nažalost, priroda im je ovaj put odlučila pokazati svoje okrutno, nepredvidivo lice.
Prvog dana, sve je teklo po planu. Supružnici su uživali u vožnji kajakom, nakon čega su se ulogorili na jednom suncem obasjanom proplanku. Proveli su mirnu noć, a nakon jutarnje kave, počeli su pripremati objed. Dok je Mark slagao namirnice na tanjur i veselo pjevušio, začuo je vrisak iz obližnjeg grmlja. Zbog brzine s kojom se sve odigralo i nestvarnosti čitavog prizora, prvog trenutka nije prepoznao glas obožavane žene, s kojom je u slozi živio duže od desetljeća…
Kad je shvatio da je golema neman, preko tri stotine kilograma težak crni medvjed, odvukao njegovu dragu u grm i počeo je mrcvariti, Mark je reagirao instinktivno, kao na autopilotu. Dograbio je švicarski nož, kojim je trenutak ranije rezao salamu, te počeo pomamno ubadati gladnu, razjarenu životinju. Premda su rane koje je nanio gorostasu obraslom gustom dlakom bile poput običnih ogrebotina, medvjed je ostavio svoj plijen… I krenuo na onoga tko ga je prekinuo u krvavoj gozbi. Nesretnom čovjeku nanio je teške ozljede svojim golemim kandžama, a svoj bi ga prilici bio i rastrgao da nije naišla skupina izletnika. Glasnim povicima, ovi su uspjeli otjerati medvjeda te priskočiti upomoć žrtvama.
Supružnike, oblivene krvlju, nježno su odnijeli u kajak te počeli žustro veslati, znajući da se bore s vremenom. U trenutku kad su ih uspjeli dovesti do najbliže bolnice, za sirotu ženu bilo je prekasno. Bile su potrebne dvije operacije da se spasi život njezina teško unakaženog muža, no Mark dugo nije mogao osjećati radost zbog činjenice da je preživio. Kasnije će ispričati kako je krivio sebe zbog suprugine smrti, predbacujući si što nije reagirao brže i agresivnije, što je uopće odabrao tu destinaciju za odmor… Kanadske vlasti mislile su drugačije. Zbog njegova junačkog podviga, tadašnja generalna guvenerka Kanade nagradila ga je Zvijezdom hrabrosti.
Keith Scott, lokalni stručnjak za medvjede, ispričao je da su ovakvi napadi na ljude vrlo rijetki. “Zadnji takav slučaj u Ontariju imali smo trinaest godina ranije. Kao i tad, ovdje se po svoj prilici se radilo o gladnoj jedinki koja se, u nedostatku uobičajena plijena, okomila na ljude”, ispričao je Scott.
Piše: Lucija Kapural
