U novom broju časopisa “History.info”, pripremili smo uzbudljivu životnu priču Georga Elsera, čovjeka koji se, možda više od ikog, približio tome da Adolfa Hitlera “skrati za glavu”. Ovaj pripadnik radničke klase, međutim, nije bio prvi, a bogme ni zadnji koji je pokušao atentat na nacističkog Führera – službeno, ovaj je preživio četrdeset dva ataka na svoj život. A pod ledinu su ga, još od malih nogu, pokušale stjerati i neke izvanjske okolnosti.
Kad te Fortuna čuva
Poznato je, primjerice, da je kao petogodišnjak stao na tanak led na rijeci Inn u rodnome mjestu. Led je puknuo, a dječak pljusnuo u hladnu vodu. Spasio ga je nešto stariji momčić, koji će postati svećenikom.
Veliki kosac je na njega vrebao i tijekom Prvoga svjetskog rata. Godine 1918., u bitci u Belgiji, mladi časnik Hitler bio je pogođen projektilom ispunjenim iperitom. Ovaj bojni otrov, nazvan po belgijskom gradu Ypresu u kojem je godinu dana ranije prvi put upotrijebljen, izaziva teška oštećenja kapilara te, u pravilu, smrt. Hitler je, međutim, samo privremeno oslijepio, a nakon oporavka u njemačkoj vojnoj bolnici vratio se na ratište. Nedugo nakon toga, umalo je opet završio pod zemljom – britanski vojnik Henry Tandey imao ga je na nišanu ali je, shvativši da je ovaj ranjen, protivniku odlučio poštedjeti život.
Dana 8. studenog 1923. godine, šef nacističke partije Adolf Hitler, slavni general iz Prvog svetskog rata Erich Ludendorff i drugi vođe “Kampfbunda” pokušali su preuzeti vlast u zemlji. Pokušaj državnog udara, zapamćen kao Pivnički puč, bio je težak podbačaj, a njegovi organizatori završili su iza rešetaka. Hitleru, optuženom za izdaju, prijetilo je smaknuće – kazna za to u Weimarskoj Republici bila je ona kapitalna. No, nedugo prije suđenja, vajmarska vlada proglasila je izvanredno stanje, čime je pravosudni sustav drastično promijenjen. O Hitlerovoj sudbini sada su odlučivali sami suci a to je, u njegovom slučaju, bio nacistički simpatizer Georg Neithardt. Umjesto na stratištu, Hitler je završio u ćeliji na pet godina, no odslužio je samo devet mjeseci kazne. Valja naglasiti da se, nakon neuspjelog puča u minhenskoj pivnici, i sam htio ubiti. “Sve je izgubljeno! Nema smisla nastavljati!”, urlao je. Dograbio je pištolj te ga prislonio uz sljepoočnicu ali mu je, na žalost milijuna, oružje preotela prijateljeva supruga Helene Hanfstaengl.
Godine 1930. umalo je poginuo u prometnoj nesreći, kad je kamion udario u njegov “Mercedes”. U zadnjem trenutku, vozač kamiona stisnuo je kočnicu te se zaustavio na milimetar od automobila budućeg Reichskanzlera.
Nakon spomenutih civilnih i ratnih nezgoda te pokušaja suicida, vrijeme je da prijeđemo na pokušaje atentata na Hitlera!
Pucajte na govornika!
Prvi zabilježeni pokušaj ubojstva Hitlera dogodio se u studenom 1921. godine. Mladi, javnosti još nepoznati agitator držao je govor u minhenskoj pivnici “Hofbräuhaus”. Osim njegovih pristaša, članova nedavno oformljene nacističke partije, u prostoriji se nalazila i grupa komunista te nekoliko socijaldemokrata. Iz tih redova počeli su stizati prosvjedi, isprva tiho mrmljanje, a potom gnjevne psovke. U jednom trenutku, nepoznati napadač ispalio je nekoliko hitaca ka govornici. Promašio je: Hitler ne samo da nije zadobio ni ogrebotinu već je i nastavio držati govor narednih dvadesetak minuta, dok policija nije rastjerala skup.
Ubojstvo kao duhovna dužnost
Koncem 1938. godine, Švicarac Maurice Bavaud, student teologije, kupio je pištolj te počeo pratiti Hitlera po Njemačkoj, odlučan u namjeri da ga liši života. Njegov motiv? U Führeru, kojeg je smatrao inkaracijom Nečastivog, vidio je prijetnju Katoličkoj crkvi. Ignorirajući šestu Božju zapovijed, svoju misiju – odnosno duhovnu dužnost, kako je govorio – odlučio je izvršiti u studenom 1938. godine, na obljetnicu već spomenuta Pivničkog puča. Znao je da će njegova meta tom prilikom promaršitati kroz München pa se, glumeći novinara, ubacio pred razgaljenu gomilu te, stiščući ružje u džepu, čekao. Međutim, u trenutku kad je Hitler prolazio blizu njega, oduševljena masa podigla je ruke u zrak, blokirajući vidno polje atentatoru. Razočaran, Bavaud je vlakom pokušao otputovati iz Njemačke, no Gestapovci su mu, prilikom rutinske kontrole, pronašli pištolj i mape. Nakon sat vremena ispitivanja i pokojeg udarca u rebra, sve je priznao. Pogubljen je u ožujku 1941. godine.
Bomba u sanduku brendija
Jedan od najsmjelijih pokušaja atentata na Hitlera dogodio se 13. ožujka 1943. godine, kad je ovaj posjetio vojnu bazu u Smolensku. Henning von Tresckow, razočarani njemački časnik, odlučio je iskoristiti ovu priliku. Nakon rastanka s omraženim diktatorom, u trenutku kad se ovaj ukrcavao u zrakoplov na povratku za Njemačku, von Tresckow je jednog od ljudi iz njegove pratnje zamolio da sa sobom ponese dvije boce skupocjenog brendija. “To je poklon za moga bliskog prijatelja iz Berlina”, objasnio je. Čovjek je ubacio boce u svoju prtljagu, ne sluteći da se u njima nalazi eksploziv. Zrakoplov je trebao raznijeti dvadesetak minuta po uzlijetanju, no nije se dogodilo ništa. Sljedećeg dana, kad je doznao da je Hitler živ, von Tresckow se uspaničio. Telefonirao je u Berlin, objasnivši Hitlerovom tajniku da je slučajno poslao krivu pošiljku, da bi potom osobno doputovao u sjedište nacističke vlade te zamijenio bombu stvarnim bocama. Zajedno s ostalim urotnicima, pregledao je paklenu napravu te shvatio da je neispravan osigurač spasio Hitleru život.
Samoubilačka misija
U popodnevnim satima 21. ožujka 1943. godine, trebao je biti izvršen još atentat na Hitlera. Do realizacije, međutim, nije došlo. Urotnici, predvođeni upornim von Tresckowom, taj dan su odabrali zbog proslave Spomendana poginulih heroja, znajući da se u Berlinu održava prigodna svečanost. U sklopu svetkovine, Hitler je trebao posjetiti zgradu povijesnog Arsenala, vojnog muzeja u središtu grada, a za ulogu vodiča se izborio barun Rudolf Christoph von Gersdorff, časnik Wehrmachta koji je dobio zadatak da likvidira svoga gosta. Von Gersdorff se temeljito pripremio: u džepove je stavio dva paketa eksploziva, a desetominutne detonatore aktivirao je po Hitlerovom dolasku u Arsenal. Namjera mu je bila zagrliti Hitlera uoči eksplozije, kako bi zajedno pošli u smrt. Nažalost, brkonja je samo projurio kroz muzej te je za manje od deset minuta napustio zgradu. Barun je, u zadnji trenutak, uspio deaktivirati paklenu napravu u nusprostorijama muzeja.
Aktovka u koferencijskoj dvorani
Claus von Stauffenberg vjerojatno je najpoznatiji od onih koji su pokušali likvidirati Hitlera. Naočiti grof, ratni veteran i nositelj Željeznog križa bio je sudionik tzv. Srpanjske urote njemačkih vojnih časnika koji su pokušali eliminirati nacističkog diktatora i preuzeti vlast u zemlji. Dana 20. srpnja 1944. godine, Stauffenberg u aktovci unosi skrivenu bombu u Hitlerovu Vučju jazbinu. Postavlja je u konferencijskoj dvorani, pored mjesta na kojem je trebala sjediti njegova meta. Jedan od časnika, međutim, pomiče torbu malo dalje, jer mu smeta pri pogledu na kartu. Zahvaljujući ovoj slučajnosti, Hitler je nakon detonacije zadobio tek površinske rane. Stauffenberg na koncu završava pred streljačkim vodom, a povijest ga, unatoč prvotnu gorljivom pristajanju uz nacionalsocijalizam, slavi kao junaka. O njemu su snimljeni brojni filmovi – primjerice, u “Operaciji Valkira” portretirao ga je slavni holivudski glumac Tom Cruise.
Konačno rješenje
Da je Fortuna prevrtljiva, potvrdilo se i u Hitlerovom slučaju. Kad ga je konačno napustila, odlučio je uzeti stvari u svoje ruke. Uoči kapitulacije Njemačke, u svome podzemnom bunkeru u razorenom Berlinu, diktira oporuku tajnici. Čini to žurno, na dopuštajući mladoj ženi ni kraću stanku – posve razumno, znamo li da su Crvenoarmejci manje od pet stotina metara udaljeni od njegova skrovišta. Oko ponoći, pod vatrom sovjetskog topništva, ženi se dugogodišnjom ljubavnicom Evom Braun, te sljedećeg dana, 30. travnja 1945. godine, zajedno odlaze u smrt. Ne želeći doživjeti kraj svoga “tisućugodišnjeg Reicha”, Führer si je ispalio metak u glavu, prethodno – za svaki slučaj – popivši cijanid.
Piše: Lucija Kapural
