Na današnji dan prije točno 87 godina osuđen je za prisiljavanje na prostituciju najpoznatiji američki mafijaš Charles “Lucky” Luciano. Tvorac moderne mafije svoj nadimak “Lucky” duguje, smatra se, sreći u kockanju, preživljavanju u nizu teških premlaćivanja pa čak i u situaciji u kojoj mu je prerezano grlo. On je vrlo brzo shvatio da razjedinjenost mafijaških obitelji ozbiljno narušava prihode, zbog čega je ujedinio pet glavnih njujorških mafijaških porodica i stvorio kriminalno carstvo kojim je upravljao čvrstom rukom. Na suđenju, koje je trajalo od 13.svibnja do 7. lipnja 1936., Lucianu se sudilo za prisilnu prostituciju, i po 90 točaka optužnice da bi kasnije taj broj bio smanjen na 62-je.
Ključna svjedokinja prostituka Florence
Tijekom suđenja saslušan je velik broj svjedoka, među kojima je bilo na desetke prostitutki. Među ključnim svjedocima isticala se prostitutka Florence “Cokey Flo” Brown, teška ovisnica o heroinu, koja je bila je nazočna na Lucianovim sastancima. Njezine izjave otkrivaju način na koji je Luciano upravljao svojim golemim kriminalnim carstvom. Luciano nije bio pristaša razgovora i dogovora već je preferirao silu kako bi uspostavio red u posao. Upravo je takvim pristupom uspio staviti pod punu kontrolu, sebi podređene, makroe i madam. Njegov je osnovni plan bio da organizira svoje javne kuće kao profitabilni sustav lanaca. U tom uspješnom poslovnom poduhvatu na njegovoj platnoj listi našlo se 5000 prostitutki, a godišnji prihod iznosio je oko 10 milijuna dolara. Glavni tužitelj na suđenju Thomas E. Dewey okarakterizirao je njegovo svjedočenje kao šokantno i ono koje ne ostavlja sumnji da se ovdje sudi najvećem američkom kriminalcu.
Najduža moguća kazna za prisilnu prostituciju
Iako su Cokey Flo i neke druge prostitutke u međuvremenu odustale od svjedočenja, vjerojatno pod snažnim pritiskom odnosno onome što se u pravnoj terminologiji naziva nedopuštenim utjecajem na svjedoke, porota je Luciana proglasila krivim po 62-je točke optužnice te ga je osudila na kaznu zatvora u trajanju između 30 i 50 godina. Bila je to najduža moguća kazna za prisilno podvođenje. Nakon suđenja Luciano je prebačen u najstrože čuvani zatvor Clinton u Dannemoru u američkoj saveznoj državi New York.
Iznenadno oslobođenje
Međutim, iako se očekivalo da će Luciano iza rešetaka provesti ostatak svog života to se nije dogodilo i on je tijekom Drugog svjetskog rata izašao na slobodu. Ironično je da ga je oslobodila američka vlada jer se planirala invazija na Siciliju i vojsci je trebala pomoć domaćih ljudi u napredovanju saveznčkih snaga. Luciano se vratio u Italiju i naselio u Napulju, gdje je ostvario svoj dio pogodbe te se potom nastavio baviti kriminalnim djelatnostima, samo s ograničenim radijusom djelovanja. Ovaj je najbogatiji i najmoćniji šef organiziranog kriminala u Americi, umro u Napolju 1962. godine.
Je li nadimak “Lucky” bio opravdan?
Slučaj Luciana pokazao je da novac nije garancija da iznimno bogati ljudi ne mogu biti osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, ali je istovremeno potvrdio da će oni uglavnom naći način da ne odsluže svoju kaznu do kraja. Ovakav je rasplet događaja opravdao njegov nadimak “Lucky” jer ga sreća nije napustila do samog kraja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
