Na današnji dan

Lucky Luciano s 5000 prostitutki na platnoj listi “okretao” 10 milijuna dolara godišnje

 

Na današnji dan prije točno 85 godina osuđen je za prisiljavanje na prostituciju najpoznatiji američki mafijaš Charles “Lucky” Luciano. Tvorac moderne mafije svoj nadimak “Lucky” duguje, smatra se, sreći u kockanju, preživljavanju u nizu teških premlaćivanja pa čak i u situaciji u kojoj mu je prerezano grlo. On je vrlo brzo shvatio da razjedinjenost mafijaških obitelji ozbiljno narušava prihode, zbog čega je ujedinio pet glavnih njujorških mafijaških obitelji i stvorio kriminalno carstvo kojim je upravljao čvrstom rukom. Na suđenju, koje je trajalo od 13.svibnja do 7. lipnja 1936., Lucianu se sudilo za prisilnu prostituciju, prvotno po 90 točaka optužnice da bi kasnije njihov broj bio smanjen na 62-je.

Ključna svjedokinja Florence “Cokey Flo” Brown


Tijekom suđenja saslušan je velik broj svjedoke, među kojima je bilo na desetke prostitutki. Među ključnim svjedocima isticala se prostitutka Florence “Cokey Flo” Brown, teška ovisnica o heroinu, koja je bila je nazočna na Lucianovim sastancima. Njezin izjave otkrivaju način na koji je Luciano upravljao svojim golemim kriminalnim carstvom. Luciano nije bio pristaša razgovora i dogovora već je preferirao silu kako bi uspostavio red u posao. Upravo je takvim pristupom uspio staviti pod punu kontrolu, sebi podređene, makroe i madam. Njegov je osnovni plan bio da organizira svoje javne kuće kao sustav lanaca. U tom uspješnom poslovnom poduhvatu na njegovoj platnoj listi našlo se 5000 prostitutki, a godišnji prihod iznosio je 10 milijuna dolara godišnje. Glavni tužitelj na suđenju Thomas E. Dewey okarakterizirao je njegovo svjedočenje kao šokantno i ono koje ne ostavlja sumnji da se ovdje sudi najvećem američkom kriminalcu.

Najduža moguća kazna za prisilnu prostituciju

Iako su Cokey Flo i neke druge prostitutke u međuvremenu odustale od svjedočenja, vjerojatno pod snažnim pritiskom odnosno onome što se u pravnoj terminologiji naziva nedopuštenim utjecajem na svjedoke, porota je Luciana proglasila krivim po 62-je točke optužnice te ga je osudila na kaznu zatvora u trajanju između 30 i 50 godina zatvora. Bila je to najduža moguća kazna za prisilno podvođenje. Nakon suđenja Luciano je prebačen u najstrože čuvani zatvor Clinton u Dannemoru u američkoj saveznoj državi New York.

Iznenadno oslobođenje

Međutim, iako se očekivalo da će Luciano iza rešetaka provesti ostatak svog života to se nije dogodilo i on je već tijekom Drugog svjetskog rata izašao na slobodu. Ironično je da ga je oslobodila američka vlada jer je američka vojska koja je planirala invaziju na Siciliju trebala pomoć domaćih ljudi, u napredovanju saveznih snaga na području Italije. Luciano se vratio u Italiju i naselio u Napulj, gdje je ostvario svoj dio pogodbe te se potom nastavio baviti kriminalnim djelatnostima, samo je njegov radijus kretanja tu bio ograničen. Ovaj je najbogatiji i najmoćniji šef organiziranog kriminala u Americi umro je u Napolju 1962. godine.

Rasplet događaja u potpunosti opravdao nadimak “Lucky”

Slučaj Luciana pokazao je da novac nije garancija da iznimno bogati ljudi ne mogu biti osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, ali je istovremeno ukazao da će oni uglavnom naći način da ne odsluže svoje kazne do kraja. Ovakav je rasplet događaj opravdao njegov nadimak “Lucky” jer ga sreća nije napustila do samog kraja.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari