Livanjski Dosjei X: Legenda o ukletoj kući

Već dugi niz godina u livanjskom kraju kruži priča o ukletoj kući iz Prisapa. Za seoce petnaestak kilometara udaljeno od Livna vjerojatno se ne bi ni čulo u svijetu da nije bilo brojnih ekipa novinara i znatiželjnika koje su htjele istražiti misterij vezan za “kuću strave”. Od priča o tamošnjim paranormalnim pojavama ledi se krv u žilama. Noću se iz napuštene, oronule kuće na osami navodno čuju jezivi krici, glasno lupanje i dječji plač, koji kao da dopiru iz zidova. Veliki križ od crvenog stakla, pribijen na nadstrešnici, uvijek je raspuknut, ma koliko ga puta lijepili… A čudna je i sama činjenica da on postoji: Prisapljani tvrde da običaj postavljanja križeva na kuće nikad nije postojao u njihovom kraju. Do ulaza, crvenih željeznih vrata protkanih hrđom, vode oštećene kamene stepenice obrasle povijušama, pa se kuća doima sablasnom i za bijela dana. Ako je pokušate fotografirati, pričaju, dogodit će se nešto još strašnije: slika će biti posve crna ili mutna!

Vlasnik kuće je stanoviti Marko Marčenko, rodom iz Prnjavora, koji je oženio djevojku iz Prisapa, a kuću je kupio davno prije rata. Mještani tvrde da se njegova obitelj vrlo kratko zadržala u kraju, te da su odselili u Njemačku a da sa ni s kim nisu ni pozdravili. Tijekom rata, utočište su ondje pronašli izbjeglice iz Jajca, ali su se nakon nepunih mjesec dana odselili, tvrdeći da je mjesto ukleto. Nakon njih tu su privremeno bili smješteni vojnici, koje je u kuću pustio njezin vlasnik, kako bi opovrgnuo sablasne priče. No ni oni nisu dugo izdržali: mještanima su rekli da više nisu mogli podnijeti “užasne zvukove koje kuća proizvodi u gluho doba noći”…. A dva vojnika koja su tu boravila tragično su skončala: jednog je ugrizla riđovka, drugi se ubio nedugo nakon odlaska iz kuće.

Jesu li neobjašnjiva zbivanja u prisapskoj kući plod mašte ili zbilja? Mještani se kunu da se radi o ovome prvom i da su velike, debele zmije koje obitavaju u okolici jedino stvarno što kuća strave nudi. Međutim, dok objašnjavaju kako su te priče izmislile dokone babe kako bi uplašile djecu, na njihovim licima zamjetan je strah, pa čak i panika. Možda to ima neke veze s legendom koja se dugi niz godina prenosi s generacije na generaciju: da je kuća sagrađena na starome židovskom groblju, te da su na tom mjestu u prošlosti djevojke i žene zakopavale izvanbračnu djecu, koju bi zadavile!

Piše: Lucija Kapural


Komentari