Leonardo da Vinci i Michelangelo Buonarroti: Do slave preko leševa!

Healthy Simulation Virtual Anatomy | Healthcare Simulation | HealthySimulation.com

Leonardo da Vinci i Michelangelo Buonarroti bili su likovni geniji, ali i vrhunski poznavatelji anatomije. Ovdje se može postaviti logično pitanje, kako su upoznali ljudsko tijelo u vrijeme dok je poznavanje anatomije bilo u svojim začecima. Na koji su način znali s gotovo kirurškom točnošću prikazati mišiće na ljudskim tijelima te na potpuno realističan način prikazati tijelo u pokretu, pa krenimo od početka. Ako vam se tematika čini zanimljivom, pridružite nam se na ovom putovanju u doba renesanse, u kojem su živjela oba genija, a koja se međusobno nisu podnosila.

Od Galena i Avicene do seciranja

Osnovni izvor znanja o tijelu za renesansne znatiželjnike o anatomiji bio je grčko-rimski znanstvenik Galen, koji je živio u 2. st. i koji je secirao različite životinje (pse, svinje i slično). Tu je bio i Avicena sa svojim udžbenicima u kojima je obuhvatio grčko-rimska i islamska znanja iz medicine, a koji je živio na prijelazu iz 10. u 11. stoljeće. Intelektualna radoznalost, ali i želja da svoja likovna djela učine što boljima, Leonarda, a onda i Michelangela odvela je u smjeru izučavanja anatomije ljudskog tijela. Tako su i Leonardo i Michelangelo prisustvovali seciranjima, a i sami su otvarali leševe ne bi li bolje razumjeli strukturu ljudskog tijela. Naravno, s obzirom na svoje različitosti to su radili na drugačiji način. Leonardo je zalazio i ispod mišićne strukture jer ga je golicala intelektualna radoznalost u smislu samog funkcioniranja ljudskog tijela dok je Michelangelo poput većine bio usmjeren na mišićni sustav, kako bi usavršio svoj likovni izraz u slici i kiparstvu. Satovi proučavanja ljudske anatomije bili su obavezni u nekadašnjem umjetničkom obrazovanju, no danas su gotovo potpuno nestali iz te sfere naobrazbe, a što je posljedica i razvoja digitalne tehnologije koja omogućava sudjelovanje u virtualnim sekcijama u kojima je moguće birati i točno određena područja ljudskog tijela koja nekoga interesiraju.

Atelje kraj bolnice


Nije bez razloga Leonardo svoj atelje smjestio odmah kraj bolnice Santa Maria Nuova u Firenci, gdje su se vodila seciranja, na kojima su prisustvovali brojni firentinski umjetnici. Upravo zahvaljujući svojem poznavanju anatomije Leonardo je u zreloj fazi stvaralaštva naslikao slikarsku kompoziciju nazvanu „Djevica i dijete sa Svetom Anom“. Na toj slici Ana drži Mariju u krilu dok se ova savija prema djetetu pri čemu je u te pokrete unio svoje poznavanje anatomije ljudskog pokreta. Leonardo je zahvaljujući svom znanju uspio naslikati neka od najpoznatijih djela, primjerice Mona Lisu. Kako bi je naslikao, a da bi sa slikom bio zadovoljan radio je na njoj nekoliko godina, u tu je svrhu proučavao mišiće lica pri čemu je najveću pozornost dao pomicanju usana, nastojeći odgonetnuti kako mišići lica funkcioniraju. Cijelo vrijeme dok je radio na slici, provodio je noći u mrtvačnici, ranije spomenute firentinske bolnice. Suvremeni pomak od realizma ka apstrakciji i drugim nekim umjetničkim perspektivama učinili su tendenciju ka realizmu manje bitnom za većinu umjetnika.

Michelangelo i pregršt tijela na raspolaganju

Michelangelo je počeo sudjelovati u javnim seciranjima još kao tinejdžer, kada se pridružio liječnicima i filozofima na dvoru Lorenza de’Medicija. Kada je mlađahni Michelangelo dobio dopuštenje firentinskog samostana Santo Spirito za seciranje leševa koje nije imao tko pokapati, mogao je početi sa svojim istraživanjem. Na raspolaganju su mu bila i tijela kriminalaca. Odličan primjer njegova poznavanja anatomije možemo vidjeti u jednoj od njegovih skulptura, a to je skulptura Davida. Upravo se na budućem kralju Izraela, koji se sprema baciti kamen na Golijata, vidi stručno poznavanje anatomije. Ipak, ako se malo bolje zagledamo u Davida uočit ćemo da tu postoje izvjesne disproporcije koje se vide ponajviše na glavi, a ako skrenete pogled s glave onda ćete ih uočiti i na rukama koje su znatno duže u odnosu na tijelo. Takav David nije rezultat Michelangelove pogrešne prosudbe već zapravo činjenice da je David naručen kako bi krasio krov firentinske katedrale, a kako bi on bio vidljiv ljudima koji bi ga gledali iz žablje perspektive. Michelangelo je bio perfekcionist koji je živio za svoj rad i stalno je bio nezadovoljan svojim postupcima. Ljudi koji su ga poznavali kažu da je živio “užasno neurednim životom”. Tako se navodi da je spavao u dnevnoj odjeći, pa čak i obući te da je jeo usput ono što bi mu došlo pod ruku jer za sve to nije imao vremena, a ni živaca.

Michelangelo mogući ubojica (?!)

Michelangela je više zanimao oblik tijela, a Leonarda funkcija. Zbog svoje radoznalosti Leonardo je postao najveći umjetnik anatom u povijesti. Prikazao je seciranje tijela u slojevima što je bila potpuna novina. Jedna urbana legenda kaže da je Michelangelo čak i ubio čovjeka da vidi agoniju na njegovom licu prilikom umiranja ne bi li je što bolje kasnije naslikao, kada je radio lik Krista na križu. Je li tome tako, nitko ne zna…

Djela renesansnih umjetnika napose Michelangela i Leonarda pokazuju da umjetnost i znanost idu “ruku pod ruku” i da provođenje vremena u proučavanju anatomije ne spada u sferu izgubljenog vremena jer su tako umjetnici renesanse obogatili povijest umjetnosti većom notom realnosti od svih dotatašnjih umjetnika.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari