Ne znamo jeste li imali priliku vidjeti Lenjinovo tijelo u staklenom sarkofagu? Lenjin leži u staklenom sarkofagu odjeven u lijepo odijelo, s pažljivo položenim rukama, od kojih jedna stišće šaku u socijalističkom duhu. Scenu nadopunjuje svila na kojoj leži, a sve je to upakirano u staklenom sarkofagu, što samom svojom raskošnom scenografijom ukazuje da je sovjetsko vodstvo bilo odavno svjetlosnim godinama udaljeno od ljevičarskh ideala skromnosti i vrline. Iako je umro prije 99 godina njegovo tijelo izgleda kao da spava, normalne je boje i strukture. Naime, Lenjin je umro od posljedica ranjavanja koje se dogodilo 1918. godine. Jedan metak koji se zaustavio na području vrata operiran je tek 1922. godine. Nakon operacije stanje mu se ozbiljno pogoršalo te je uslijedila serija od četiri moždanih udara. Ovi udari su ga trajno onesposobili i pretvorili u biljku. U vegetativnom stanju umro je u 54-oj godini života, u siječnju 1924. godine.
Premišljanje zalediti ili ?
Ruski su političari odlučili prvo zamrznuti njegovo tijelo, i uopće nisu razmišljali o balzamiranju. U skladu s tim napravljena je klasična obdukcija u kojoj je došlo do rezanja krvnih žila što je otežalo postupak balzamiranja. Da nije došlo do prekida u sustavu cirkulacije postupak balzamiranja bi bio jednostavniji jer bi tekućina za balzamiranje mogla nesmetano kolati po tijelu. Dok se tijekom 1924. godine čekala nabavka posebne opreme za zamrzavanje iz Njemačke, dvojica kemičara Vladimir Vorobyov i Boris Zbarsky predložila su balzamiranje kemijskom smjesom, koja onemogućava raspadanje, sušenje, kao i promjenu boje i oblika Lenjinova tijela. Postavilo se pitanje zalediti ga ili ne? Nakon niza sastanaka odlučeno je da se prijedlog kemičara prihvati. Ruski znanstvenici zaduženi za balzamiranje i očuvanje Lenjinova tijela razvili su posebne metode kojima su zadržali svjež izgled pokojnika do današnjeg dana. Skupina od šest stručnjaka anatoma, biokemičara i kirurga rukovodi brigom o očuvanju Lenjinova tijela, a naziva se Moskovska grupa. Ova skupina istovremeno je zadužena za održavanje tri druga tijela: vijetnamskog vođe Ho Ši Mina i sjevernokorejskog dvojca oca Kim II Sunga i sina mu Kim Jong-ila.
Ipak balzamiranje
Lenjinu su uklonjeni svi unutrašnji organi, a u mauzoleju leži samo njegov kostur i mišići. Mozak mu je, također, izvađen i trajno pohranjen u Neurološkom centru Ruske akademije znanosti, kako bi se detaljno proučila njegova moždana struktura. Postupak balzamiranja Lenjinova tijela trajao je od ožujka do srpnja 1924. Za potrebe balzamiranja Lenjina razvijene su kompliciranije tehnike mikroinjektiranja tekućine za balzamiranje u točno određene dijelove tijela. Tijelo se od svojih početaka balzamira svakih 18 mjeseci, što uključuje dugotrajne postupke potapanja tijela u različite kupke s različitim kemijskim sredstvima. Svaka sesija potapanja tijela u neko sredstvo traje oko mjesec i pol. Za to vrijeme ne možete posjetiti vođu na njegovoj stalnoj adresi. No ne morate brinuti jer je on jako blizu, budući da se njegovo tijelo obnavlja ispod Mauzoleja.
Komplicirani postupak balzamiranja
Uobičajene metode se sastoje od balzamiranja s mješavinom formaldehida i alkohola ili vode, no formaldehid može promijeniti boju ljudskog tijela u boju konzervirane ribe zbog čega balzamatori koriste bojila u svojim tekućinama kako bi preminuli izgledao kao da je živ. Nadalje tijela postaju kruta, a onda i krhka tijekom dužeg razdoblja. Alternativa formaldehidu je nađena u kombiniranju različitih tekućina poput nitratnih soli kako bi se održala fleksibilnost. Na ovaj način se nadmudruje vrijeme. Lenjinov laboratorij se morao boriti i s plijesni na koži u prvim godinama nakon balzamiranja. Materijal od parafina i glicerina i karotena potpuno je zamijenio velik dio prave Lenjinove kože tijekom godina, pa je istina da Lenjin izgleda sve bolje protokom vremena. Između pedesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća laboratorij je zapošljavao do 200 ljudi, koji su istraživali starenje, transplantaciju kože i sve drugo što je moglo pomoći u kvalitetnom održavanju tijela. Danas je broj ljudi smanjen, ali se sam postupak zadržao u svom starom obliku. Svakih nekoliko dana znanstvenici posjećuju mauzolej kao bi provjerili tijelo je li temperatura odgovarajuća, osvjetljenje i druge čimbenike. Održavanje njegova tijela košta više od 200 000 američkih dolara godišnje.
Budućnost Lenjinova tijela
Pitanje budućnosti ovog projekta je otvoreno jer je ruska javnost od kada su procurili podatci o ovim troškovima, vrlo nesklona daljnjem opstanku ovog projekta. Osim toga teško je naći i nove kadrove jer je stara socijalistička postava spremna za umirovljenje. Mlade generacije ne želi nakon godina školovanja radni vijek provesti baveći se balzamiranjem. Velik broj Rusa smatra da se Rusija treba osloboditi okova sovjetske prošlosti i u skladu s tim raskrstiti s Lenjinovim tijelom. Uz to velik broj Rusa ima znatno lošije životne uvjete od onoga što ga u smrti ima sam Lenjin. Vjerojatno se pitate poput većine čemu sve to. Možda je to najbolje objasnio Aleksej Jurčak, profesor antropologije na Sveučilištu u Berkeleyu, koji smatra da je čitav postupak sovjetskih vlasti imao za cilj ovjekovječiti Lenjina kao mučenika. Na taj način je stvoren Lenjinov kult koji je trebao ujediniti stanovništvo Rusije odnosno tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Bio je to dio klasične socijalističke propagande koja se koristila raznim simbolima u popularizaciji određene ideje i kulta. Čini se da sadašnja Rusija prema Lenjinu gaji s jedne strane osjećaj ravnodušja, a s druge je prisutna želja za konačnim oproštajem i pokopom. U svakom slučaju ta problematika trenutačno nije tamo nikome prioritetna.
Piše: Sonja Kirchhoffer
