U životu punokrvne rock zvijezde poput Keitha Richardsa, skandali su obavezno gradivo. Svaka starleta, manekenka ili groupie koja drži do sebe može se pohvaliti da je povalila barem jednog od članova grupe The Rolling Stones. Ako nisu mogle dobiti Micka, bio je tu uvijek raspoloženi Keith! Jedna od njih, manekenka Patti Hensen, gitaristu je uspjela namaknuti bračne okove, no ovaj je nastavio švrljati sa strane nesmanjenim intenzitetom. Nije se radilo samo o curama za jednokratnu uporabu – uspio je vući i dugogodišnju “paralelku” s manekenkom Anitom Palenberg. “Imam dvije supruge. Ne znam što je čudno u tome”, govorio je o majkama svoje djece.
Ipak, žene nisu bile prve na njegovoj listi prioriteta. To počasno mjesto uvijek i jedino je pripadalo – drogi. Ništa što se moglo ubrizgati, ušmrkati ili popušiti nije bilo sigurno u njegovoj blizini, ali mu je heroin bio najdraži. Zbog toga je hobija često bio u sukobu s pripadnicima zakona, a jednom je zbog unošenja 22 grama heroina u Kanadu zamalo završio iza rešetaka na sedam godina. Srećom, mogao si je priuštiti izvrsnog odvjetnika, pa je dug društvu vratio s dva humanitarna koncerta, održana u kasnabisom zadimljenom “Oshawa Civic Auditoriumu”. Tih dana, počelo se šuškati kako je Richardsova krv toliko zatrovana heroinom da mu je svake godine mijenjaju. S vremenom, ovaj trač pretvorit će se u urbanu legendu.
Premda se činilo da glazbenik ni s čim više ne može šokirati javnost, u proljeće 2007. dokazao je da ima još pokoji adut u rukavu. Neki novinar, valjda u nedostatku pametnijih pitanja, htio je znati koja je najčudnija tvar što ju je Richards šmrkao. Ovaj se demonski nacerio te odvratio: “Moj otac!”. Novinar ga je blijedo gledao, ne shvaćajući što je htio reći. “Šmrkao sam prah pokojnog oca. Mogu reći da mi je prijao!”, susretljivo mu je pojasnio Richards, dodavši kako je, radi bolje arome, posmrtne ostatke kremiranog oca pomiješao s kokainom. Nakon šoka, zgražanja i osuda koje je izazvao izjavom, Richards je poslao glasnogovornika da vadi kestenje iz vatre. U nemaštovitu ispriku da se prva gitara “Stonesa”, eto, malo našalila nitko nije povjerovao.
Piše: Lucija Kapural
