Gradić Yazoo nalazi se u američkoj saveznoj državi Mississippi, a ime je dobio po tamošnjoj velikoj rijeci koja je pak nazvana prema plemenu koje je nekada tu obitavalo. Uz ovaj mali grad koji danas broji nešto više od 10 000 stanovnika veže se legenda o vještici iz Yazooa. Legendu je popularizirao spisatelj i urednik uglednog Harper’s Magazinea Willie Morris u svojoj knjizi koja nosi naziv Good Old Boy and the Witch of Yazoo (“Dobri stari dječak i vještica iz Yazooa”), a koju je napisao kako bi udovoljio želji svog sina Davida. Njegov je sin želio čuti priče o očevom odrastanju, ali i legendama koje je on slušao u to vrijeme. Knjiga je objavljena 1971. godine, a ovaj je gradić s njom ušao u legendu.
Prokletstvo iz 1884. godine
Prema toj priči koja nam dolazi s američkog Juga, u okolici ovog grada živjela je starica koja se držala podalje od ljudi, a i oni od nje. Osjećaj odbojnosti je očito bio obostran. U 80-im godinama 19. stoljeća počeli su prema legendi ovdje nestajati ribari, a ti su se nestanci nakon nekog vremena doveli u vezu s osamljenom ženom. Navodno je ribarima koji bi se za lošeg vremena našli na rijeci nudila utočište u svom domu, ali ne iz dobrih pobuda već kako bi ih smaknula. Godine 1884. priča kaže da je jedan od ribara čuo čudne krike koji su zvučali kao zapomaganje ranjene životinje. Kako su krici dopirali iz staričine kuće ovaj je krenuo prema njoj i provirio kroz prozor gdje je ugledao dva umiruća muškarca na podu i ženu koja je oko njih izvodila neku vrstu ritualnog plesa. Nakon toga je prestravljen otrčao brže-bolje u grad i o onome što je vidio obavijestio lokalnog šerifa. Policija je izašla na teren te navodno našla dva tijela u kući, kao i velik broj pothranjenih mačaka, koje su, čim im se pružila prilika, napustile vještičin dom. No vještici nije bilo ni traga ni glasa, a šerif ju je krenuo tražiti. Uokolo kuće je bilo močvarno područje što je dodatno otežavalo potragu, a ujedno je vještici, kažu, dobro poslužilo za skrivanje ostataka ubijenih žrtava. Nakon mukotrpnog traženja šerif ju je našao, no u tom je trenutku iz živog blata izvirivala još samo njezina glava. Pokušao joj je pomoći, ali bezuspješno. Starica je prije nego ju je progutalo živo blato uspjela izgovoriti prokletstvo koje je bacila na cijeli grad. Navodno je rekla iduće:
Ja ću se vratiti. Svi su me ovdje uvijek mrzili. Razbit ću svoju grobnicu i spaliti cijeli grad 25. svibnja 1904. godine.
Požar u kojem je “vatra skakala s jednog na drugo mjesto”
Ova legenda se priča u različitim varijantama pa se negdje navodi da je vještica točno prorekla da će uništiti grad 25. svibnja 1904., a negdje se kazuje da je okvirno navela da će to napraviti za 20 godina. Nakon toga je vještica pokopana u središtu gradskog groblja, a zbog prokletstva koje je bacila na grad uokolo groba su stavljeni okovi ne bi li u njemu bila “vječno zatočena”. I kada su , navodno zaboravni građani, smetnuli s uma to prokletstvo 25. svibnja 1904. izbio je požar i gotovo u potpunosti uništilo grad. Oni koji su vidjeli požar kažu da je vatra “skakala” s jednog mjesta na drugo što je odmah povezano s natprirodnim fenomenom. Iako je grad gotovo u potpunosti izgorio nitko nije stradao u ovom požaru. Ujutro su radoznali građani krenuli na groblje gdje su uočili da su okovi uokolo groba popucali, a zbog čega je odmah obnovljeno sjećanje na vještičje prokletstvo. Kažu da je oporavak grada trajao dvije godine. Od tada se okovi groba neprestano održavaju kako bi se “Zlica od Opaka” zadržala gdje joj je i mjesto.
Igrokaz od kojeg profitira cijeli grad
Iz ove po svemu sudeći fiktivne legende nismo uspjeli saznati zašto je starica imala pik baš na ribare i je li ih ubijala iz zadovoljstva ili je imala neki praktičniji razlog, primjerice kako bi došla do ribe i nahranila svoje gladne mačke i uz to zadovoljila svoje morbidne porive. Kako joj mačke nisu baš bile uhranjene postavlja se pitanje koliko je starica u cijeloj toj priči bila uspješna. Navodno današnji grob ne nalikuje izvornom grobu, a koji se sastojao samo od kamena na kojem su bili urezani inicijali njezinog imena ( T. W.). Umjesto tog skromnog kamena tu je danas dramatično prepolovljena nadgrobna ploča kao neka vrst scenografije za igrokaz od kojeg profitira cijeli grad.
Piše: Sonja Kirchhoffer
