Legenda o utamničenom kralju: Ima li hrvatski grb veze sa šahom?

Nakon osamostaljenja Hrvatske, trebalo je stvoriti nova državna odličja. Povjesničar Nikša Stančić predsjedao je odborom stručnjaka koji su ga savjetovali u kreaciji grba ukorijenjenog u hrvatsku tradiciju, a umjetnicima Miroslavu Šuteju, Mladenu Veži, Hrvoju Bošnjaku i Stipi Sikirici ukazana je čast da ove zamisli provedu u djelo.

Dana 21. prosinca 1990. godine, Hrvatski sabor prihvatio je Šutejevo rješenje kao službeni grb Republike Hrvatske. Riječ je o štitu sa šahovnicom sastavljenom od crvenih i bijelih kvadrata, u odnosu od pet okomitih i pet vodoravnih redova, iznad kojeg se nalazi kruna s pet šiljaka. U kruni je smješteno pet manjih štitova s povijesnim grbovima, poredanim od lijeve na desnu stranu ovim redom: najstariji hrvatski grb s polumjesecom i zvijezdom Danicom te grbovi Dubrovačke Republike (modro polje s dvije crvene grede), Dalmacije (tri zlatne okrunjene lavlje – ili leopardove – glave na plavom polju), Istre (zlatna koza na modrom polju) i Slavonije (kuna između dviju poprečnih greda, simboličkih prikaza rijeka što omeđuju Slavoniju, iznad kojih stoji zlatna šesterokraka zvijezda). Šutej je načinio više od stotinu skica, a članovi odbora na koncu su odobrili motiv krune. Zanimljivo, sam umjetnik nije mu bio bio sklon – zalagao se za to da pet regionalnih simbola stoje iznad šahovnice u ravnoj liniji.

Tijekom prošlosti, broj polja i raspored boja na šahovnici se mijenjao. Premda je sama šahovnica vrlo stara te se, kao heraldički i dekorativni motiv, javlja na brojnim ostacima starohrvatske umjetnosti, kao državni grb prvi je put službeno upotrijebljena tek 1527. godine, na ispravi o izboru Ferdinanda Habsburgovca za hrvatskog kralja na saboru u Cetinu. Taj dokument nosio je pečat kraljevstva, na kojemu je bio grb od šezdeset četiri polja, s onim početnim crvene boje.

Prema legendi, nastanak šahovnice veže se uz Stjepana Držislava, hrvatskog kralja iz desetog stoljeća. U jednom od ratova s Mlečanima, neprijatelji su ga ugrabili te bacili u tamnicu. Mletački dužd Petar II. Orseolo dočuo je da je njegov zarobljenik vrstan šahist. Kako je i sam bio sjajan igrač, uputio mu je sljedeći izazov: ako ga pobijedi u tri partije, bit će oslobođen. Kralj je prihvatio izazov i hametice pomeo dužda na šahovskom polju, a ovaj je održao riječ i dopustio mu povratak u domovinu. U sjećanje na taj trenutak, Stjepan Držislav je uzeo šahovsku ploču kao grb svoga naroda.


Piše: Lucija Kapural

Komentari