Legenda Divljeg zapada: Prva afroamerička kaubojka Mary pokraj koje lopovi nisu imali nikakve šanse!

Oni koji su odrasli u osamdesetim godinama 20. st. vjerojatno se sjećaju, u to vrijeme, popularnih  stripova s temom iz života na Divljem zapadu. Među brojnim muškim likovima bila je i jedna “dama”, poznatija kao Annie s četiri pištolja, koja djeluje kao “slika i prilika” Mary Fields, samo u bijelom izdanju. Mary i Annie su izvan svih normi, koje su bile postavljene ženama tijekom 19. st., obje se ponašaju kao muškarci i nemaju tipične ženske manire. Želite li saznati više o stvarnoj ženi koja nalikuje Annie, pročitajte tekst koji slijedi.

“Temperament grizlija”

Mary Fields zvana i Crna Mary poznata je kao prva afroamerikanka koje je prevozila poštu poštanskim kočijama  (diližansama). Voljela je piće, cigarete, mušku odjeću i oružje, a uz to je  imala puno smisla za sočne psovke. Tijekom vremena razvile su se brojne legende zasnovane na njezinom prgavom karakteru, zbog čega su govorili da ima “temperament grizlija”. Tako se razvila i prenapuhana priča da se puškom obranila od čopora vukova.

Put od plantaže do samostana


Mary Fields je rođena kao ropkinja 30-ih godina 19. st. Točan datum i mjesto njezina rođenja nisu poznati. Pretpostavlja se da je rođena negdje u okrugu Hickman u američkoj saveznoj državi Tennessee. Oslobođena je nakon američkog građanskog rata, u svojim tridesetim godinama. Do tada je život provela radeći na plantažama pamuka. Nakon oslobađanja, poput mnogih drugih, krenula je prema sjeveru. Putujući uz rijeku Mississippi, prema nekim izvorima, radila je na parobrodima kao pralja i služavka. Kasnije je prema zapisima sestre Kathleen Padden, arhivistice Toledskog samostana završila u samostanu uršulinki, u koji je stigla vlakom 1870.

Zvali su je “Bijela vrana”

Tu se zaposlila kao osoba zadužena za sve, što znači da je kuhala, prala, sređivala vrt, odlazila u nabavke. Međutim, njezina grubost nije mogla proći nezapaženo. Povijesni zapisi kažu da su se pojedine časne sestre žalile na njezinu tešku narav. Svi su bili iznenađeni njezinim ponašanjem jer se očekivalo da nekadašnja ropkinja Afroamerikanka ima usađenu poniznost, a ne samopozdanje. U ovom je samostanu ostala punih 15 godina, a nakon toga je preselila u Montanu.  Razlozi preseljenja nisu najjasniji, moguće da je otišla za  nekadašnjom poglavaricom samostana majkom Marijom Amadeus, koja je godinu dana prije Mary otišla u Montanu, a  gdje je 1884. osnovala školu za indijansku djecu Zapravo je poglavarica samostana uršuliniki bila bliska rođakinja obitelj, kod koje je Mary bila ropkinjom. Vjerojatno je i u ovaj samostan došla kako bi radila za nju, a preseljenje u misiju u Montani možda je vezano uz to da je tamo bila potrebnija negoli tu gdje je bila. U misiji je radila razne uglavnom muške poslove, pri gradnji crkve i podizanju okolnih objekata, a nakon toga je preuzela posao koji je radila i u prethodnom samostanu.  Ovdašnji Indijanci su joj dali nadimak “Bijela vrana” jer se ponašala kao bjelkinja s crnom kožom.

Zbog dvoboja napustila misiju

U misiji Sv. Petra iako je bila važna u fukcioniranju čitavog sustava Mary nije bila potpuno prihvaćena jer se ponašala nedolično za ženu tog vremena. Navodi se da je, navodno, odbila biti plaćena za svoj rad, u što je teško povjerovati. Uz taj posao radila je i druge poslove u okolici. Godine 1886. proširile su se glasine da je sudjelovala u dvoboju s nekim muškarcem, nakon čega joj je biskup zabranio pristup u misiju. Iako se časne sestre i Mary nisu uvijek slagale stale su ovdje na njezinu stranu. Unatoč tome ona je morala napustiti misiju te je otišla  zapadno od Cascade u Montani.

Poštanska služba

Nije željela više biti sluškinjom i nastojala je raditi samostalne poslove. Zahvaljujući svojoj naravi i ljubavi prema oružju, ali i velikoj pomoći uršulinki dobila je ugovor s kojim je počela raditi u Poštanskoj službi  1890. Tada je bila u svojim šezdesetim godinama života. Njezin se posao sastojao u prijevozu pošte od misije Sv. Petra do grada Cascade. Ugovor je potpisala dva puta na četiri godine, što znači da je ukupno taj posao radila 8 godina, između 1890. i 1899.  Maryn posao se sastojao u prijevozu pošte, koju je trebalo zaštiti od lopova. Bila je druga žena koja se bavila ovim poslom u  SAD-u, ali prva Afroamerikanka. Ovakve ugovore pošta je sklapala s pojedincima u surovim krajevima, u kojima je bilo teško dostaviti poštu. Poštu je prevozila tzv. Zvjezdanom rutom. Ni jedan dan nije izostala s posla, a poslovala je punih 8 godina.  Ruta je imala oko 30-ak km, a kada nije zbog puno snijega mogla ići kočijom, onda je pješke raznosila poštu, iako je već bila u kasnim godinama.

Umirovljenje i praonica rublja

Kada su je godine sustigle preselila se u obližnji Cascade gdje je pokrenula svoj posao: praonicu rublja. Ova je žena uspjela stvoriti svoj način življenja na zapadnoj američkoj granici, ali nikada nije u potpunosti prihvaćena zbog svog spola i boje  kože. Većinom je živjela na osami, na rubu zajednice u koju je doselila. Umrla je 5. prosinca 1914.
Postoje brojni izvori o ovoj ženi, među kojima, ima različitih i romantiziranih navoda, prema kojima je bila “omiljena” članica zajednice, pri čemu se često govori više o zajednici negoli o samoj Mary, jer se sama zajednica i ljudi oko nje žele učiniti boljima no što su bili. Činjenica da je teško radila od početka do kraja života, a zajednica u koju je došla ju je više iskoristila negoli poštovala i cjenila.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari