Kultni humoristički serijali: Citiramo ih desetljećima, a neke fraze ušle su u sleng pa čak i rječnike!

Fotografija: YouTube screenshot

Neke počivaju na inteligentnom humoru, neke na gegu, neke na osebujnim likovima a neke na igrama riječi. Jedno im je zajedničko: sve će vam natjerati suze na oči… Od smijeha. Donosimo listu humorističnih serija koje spadaju u obaveznu TV lektiru!

Prijatelji: Na sofi kvartovskog kafića

Tijekom deset godina prikazivanja, serijal o višestruko isprepletenim životima šestero mladih Njujorčana redovito je bio pri vrhu najgledanijeg programa u Americi. Premda na momente ciničan i pun bizarnih zapleta, od početka do kraja promicao je ideju o prijateljima kao zamjenskoj obitelji, osloncu u katkad surovom svijetu karijera i ljubavnih veza. David Crane i Marta Kauffman, autori “Prijatelja”, stvorili su likove s kojima se unatoč njihovim manama – ili baš zbog njih – nije bilo teško poistovjetiti.

Monica Geller, uštogljena kuharica opsjednuta čistoćom; njen brat Ross, smušeni paleontolog koji se grozi samačkog života i pokušava naći srodnu dušu otkako ga je žena ostavila zbog druge žene; Rachel Green, razmažena cura iz bogate obitelji koja prelazi dugačak put od neambiciozne konobarice do priznate modne stručnjakinje; britki i sarkastični Chandler Bing, računovođa nezainteresiran za romantiku i nemotiviran na poslu; ženskar Joey Tribbiani, glupan koji se više-manje neuspješno pokušava probiti kao glumac te Phoebe Buffay, ekscentrična maserka i glazbenica upitne kvalitete (njena autorska numera “Smrdljiva mačka” ušla je u anale TV humora!), okupljaju se u svojim stanovima ili na zajedničkoj sofi kafića “Central Perk”, nasmijevajući gledatelje kroz 236 epizoda serijala.

O popularnosti vesele šestorke najbolje svjedoči podatak da je veliko finale, u kojem Rachel i Ross nakon brojnih prekida napokon završe zajedno, pratio svaki peti Amerikanac, baš kao i podatak o porastu plaća glumaca: tijekom prve sezone, svaki od njih je “dizao” 22.500 dolara po epizodi, a ta je cifra u zadnjoj sezoni narasla na lijepi, okrugli milijunčić!


Osim što je osvojio 56 prestižnih nagrada, serijal je izvršio golem utjecaj na popularnu kulturu: frizura kakvu je Jennifer Aniston nosila u prvim sezonama, u čast njenog lika nazvana “Rachel”, bila je najtraženiji model u frizerskim salonima devedesetih, Joeyeva uzrečica “How you doin’?” postala je popularna fraza engleskog slenga, a kafići inspirirani legendarnim Central Perkom nicali su kao gljive poslije kiše na potezu od Londona do Peshawara!

Seinfeld: Serijal o ničemu

Dana 14. svibnja 1998. umrla je glazbena legenda Frank Sinatra. Toga dana, još jedna legenda, ovaj put televizijska, otišla je u povijest: emitirana je posljednja epizoda “Seinfelda”, koja je pred male ekrane prikovala nevjerojatnih 76 milijuna gledatelja! Serijal o ničemu, kako su mu autori tepali, naučio nas je ponešto o svačemu. Izrazi kao “yada, yada, yada”, “jušni nacist”, “antidentist”, “pufasta košulja” i “vrijedan spužvice” postali su opća mjesta popularne kulture, a parodijski blagdan Festivus, svojevrsni anti-Božić tijekom kojeg se obitelj okuplja oko metalne šipke te bližnje časti biranim uvredama, zagriženi fanovi obilježavaju svakog 23. prosinca!

Predstavivši likove koji su površni,  sebični, zavidni, nesigurni i cinični, plutaju kroz život bez ikakvih konkretnih planova i aspiracija te nikad ne uče iz vlastitih grešaka niti se razvijaju, “Seinfeld” je redefinirao žanr humorističkog serijala. Kroz devet sezona, imali smo priliku upoznati četvero prijatelja iz New Yorka, neurotičnih trideset-i-nešto godišnjaka, te slušati njihova beskonačne filozofske tirade o najtrivijalnijim temama, od uloge drugog dugmeta na košulji (razgovorom na ovu temu počinje prva i završava posljednja epizoda!), preko pravilnog umakanja čipsa u umak, do utjecaja pritiska u tušu na postojanost frizure.

Serijal su osmislili Larry David i Jerry Seinfeld, a potonji u njemu glumi fikcionalnu verziju samog sebe, bolesno urednog, sitničavog, ciničnog stand-up komičara koji ama baš svakoj curi nađe manu, radilo se o “muškim rukama”, pretihom pričanju ili o tome da dotična, pod određenom rasvjetom, ne izgleda najprivlačnije. Njegov najbolji prijatelj je George Costanza (alter-ego Larryja Davida!), proćelavi trbonja koji uvijek iznalazi kreativne načine za izbjegavanje plaćanja računa, zabušavanje na poslu te snubljenje atraktivnih pripadnica suprotnog spola (najčešće im se lažno predstavlja kao uspješan arhitekt!). Dio društva je i Jerryjeva bivša cura Elaine Benes, samoživa kučka čiji pogled podsjeća na santu leda a plesni pokreti na epileptični napadaj. Četvorku zaokružuje Cosmo Kramer, ekscentrični parazit našušurene kose koji u svakoj epizodi poput razularenog bika upada u stan susjeda Jerryja te vrši desante na njegov frižider.

Kad takvu ekipu publika uspije zavoljeti, to znači da su scenaristi napravili odličan posao! A koliko je publika, u ono lijepo doba kad politička korektnost nije zagadila medijski prostor, obožavala (anti)junake serijala, najbolje svjedoči sljedeći podatak: NBC je Jerryju Seinfeldu ponudio 110 milijuna dolara za snimanje desete sezone. Ovaj je to, napominjući kako para ima dovoljno a da broj 9 u numerologiji označava završetak, glatko odbio!

Mućke: Kad će konačno kapnuti taj milijunčić?

Ako vam rečenica “Sljedeće godine u ovo vrijeme bit ćemo milijunaši” ne zvuči poznato, zadnja tri desetljeća ste po svoj prilici proveli u pustinji. Ili ispod kamena. Toliko je, naime, prošlo od emitiranja prve epizode “Mućki”, po mnogima ponajboljeg televizijskog proizvoda svih vremena. Znajući da je serijal odgojio generacije obožavatelja, osvojio rekordan broj nagrada, uključujući priznanje Briranske akademije, iznjedrio dva spin-offa i pregršt remakeova, poslužio kao predložak za nekoliko društvenih igara i neiscrpno vrelo citata, nevjerojatan je podatak da je te davne 1981., kad se pojavio na britanskoj dalekovidnici, bio primljen vrlo mlako, kako kod publike tako i u redovima kritičara. Srećom, tvorac John Sullivan bio je uporan a čelnici kanala BBC strpljivi pa je kroz sedam sezona i nebrojene božićne specijale sitcom stekao antologijski status.

O čemu je ovdje riječ, vidljivo je već iz izvorna engleskog naslova “Only Fools and Horses”, koji potječe od stare poslovice da samo gore navedeni, dakle budale i konji, rade kako bi preživjeli. Vođeni tom maksimom, glavni junaci Derek “Del Boy” i Rodney Trotter uspjeh u životu traže prodajući robu sumnjiva podrijetla i kvalitete na ulicama Peckhama, londonske radničke četvrti, maštajući o tome kako će dogodine postati bogataši. Iz epizode u epizodu, uz salve smijeha, možemo gledati kako im cilj uporno izmiče a ta “sljedeće godina” se razvlači tijekom svih godina emitiranja serijala.

Glavni izvor komike je sraz osobnosti braće Trotter: stariji Del Boy (David Jason) slatkorječiv je i oštrouman spletkar, kicoš u kaputu od devine kože, kralj crnog tržišta koji naivčinama nudi pokvarene ruske videorekordere, rabljene seks-lutke, ukradenu radioaktivnu boju, perzijske tepihe s rokom trajanja, kineski porculan ili pak vino iz Albanije (sve začinjeno francuskim frazama koje uporno pogrešno izgovara i upotrebljava), dok je mlađi Rodney (Nicholas Lyndhurst), vječni dječak od gotovo dva metra, prikazan kao lakovjerni sanjar. Premda obrazovaniji od Dela (kako voli naglasiti, dogurao je do male mature iz likovnog i matematike!), Rodney ne posjeduje ni djelić bratove lukavosti i dara za spletke, što ga često stavlja u ulogu njegova potrčka i rezultira pesimističnim svjetonazorom (“Ako postoji reinkarnacija, kakve sam sreće, vratit ću se kao ja!”).

Od ostalih likova, svakako valja spomenuti priglupog Djeda (Lennard Pearce), “korisnog koliko i naočale čovjeku bez ušiju”, koji u posve pogrešnim trenucima pokazuje proplamsaje oštroumnosti; ujaka Alberta, bradonju koji ne prestaje daviti bližnje anegdotama iz ratnih dana (zanimljivo, glumac Buster Merryfield, koji ga je portretirao, također je imao zanimljivih ratnih iskustava, uključujući susret s Hitlerom glavom i brčićem!); Raquel i Cassandru, bolje polovice braće Trotter, te čitavu bulumentu posjetitelja “Kobilje glave”, rupčage u kojoj braća redovito gase žeđ – tupavog smetlara Brzog (“Moj otac je umro 2 godine prije nego što sam rođen!”), prodavača automobila Boycieja, snoba s rafalnim smijehom koji misli da je svatko tko ima funtu manje od njega seljačina i nesvjestan je činjenice da mu ženica Marlene nabija rogove, vozača kamiona Denzila, čestu žrtvu Delovih spletki, hvalisavog švercera Mickeya Pearcea… Kad živopisnim likovima dodamo urnebesne zaplete (od novčića s sva lica korištenog u muljažama do instaliranja uređaja za navođenje zrakoplova umjesto satelitske antene) i lingvističke bravure (Delova izreka “Lovely Jubbly” ušla je u Oxfordov engleski rječnik!) dobivamo serijal koji, da parafraziramo njegov naslov, ne vole samo budale i konji.

Bračne vode: Mrzi bližnjega svoga

Kroz jedanaest sezona, američka serija “Bračne vode” (u originalu “Married… with Children”) stekla je kultni status. Od 1997., kad je prikazana posljednja epizoda, naovamo snimljeno je čak dvanaest internacionalnih adaptacija (uključujući hrvatsku!), napisano je nekoliko knjiga o njenim likovima, a stvorena je čak i istoimena društvena igra.

Iz današnje perspektive gledano, teško je zamisliti da su “Bračne vode” isprva imale lošu gledanost (za to je dijelom kriva činjenica da je tada mlada mreža Fox, koja ju je prikazivala, imala slabu pokrivenost) te da su kritičari seriju jednoglasno dočekali ‘na nož’. “Najprizemniji oblik zahodskog humora!”; “Jeftino oslanjanje na seksualne aluzije!” vrištale su recenzije. A onda se, početkom treće sezone, dogodila epizoda “Her Cups Runneth Over”.

Zgrožena njenim sadržajem (lutka odjevena u sadomazohističku odjeću, homoseksualac s tijarom na glavi, žena u – božepeosti – toplessu), aktivistica udruge “Family Values” zasula je Fox ljutim pismima i prosvjednim notama, zahtijevajući da se serija koja je povrijedila njene moralne osjećaje smjesta ukine. Umjesto toga, dotična je mreži napravila golemu reklamu: mediji su se naveliko raspisali i aferi, a broj gledatelja rapidno je porastao!

Priča o disfunkcionalnoj obitelj iz predgrađa Chicaga odoljela je zubu vremena. Tko god je s grčem u želucu odlazio na dosadni posao u ponedjeljak ujutro i lijegao pored žene koja ga je odavno prestala privlačiti prepoznao se u glavi obitelji Alu Bundyju, prodavaču cipela u usporedbi s kojim se i Grinch doima kao veseo momak. Kad ne reži na bolju polovicu, djecu (koje naziva pijavicama), susjedu Marcy (zbog zakinutosti u području prsnog koša naziva je dječakom) i mušterije (omiljena meta su mu one korpulentne, koje časti biranim uvredama), Al se prepušta sanjarenju o davnoj iako dvojbenoj petnaestominutnoj slavi koju je stekao postigavši četiri zgoditka u jednoj utakmici američkog nogometa u srednjoj školi Polk.

Omražena supruga Peggy, koja u životu ni dana nije radila baš kao što nikad nije skuhala ručak, dane provodi zavaljena pred televizorom, pušeći cigaretu za cigaretom, te rasipajući Alov teško zarađeni novac. Kći Kelly je tipična plavuša iz vica, glupa kao točak i promiskuitetna, a najpametniji član obitelji, sin Bud, pohotan je momčić kojeg, na njegovu žalost, ni jedna cura ne želi pogledati. Dok se članovi obitelji uzajamno preziru i “kolju”, pred svijetom uvijek brane jedni druge kako bi očuvali ono što Al naziva “čašću Bundyjevih”. I ne, obitelj nije nazvana po serijskom ubojici Tedu Bundyju, kako se često pogrešno misli, već po hrvaču King Kongu Bundyju, koji je čak gostovao u jednoj epizodi!

Malcolm u sredini: Rat sviju sa svima

Ako obitelj smatrate oazom ljubavi, razumijevanja i bezrezervne podrške a djetinjstvo promatrate kroz prizmu nostalgije, “Malcolm u sredini”, serijal američkog autora Linwooda Boomera, mogao bi vas pomalo šokirati… Nakon što vas do suza nasmije.

“Najbolja stvar u vezi djetinjstva je ta što ono s vremenom mora doći kraju!” riječi su koje, obraćajući se direktno kameri, izgovara glavni protagonist Malcolm. U njegovoj obitelji, čiju svakodnevicu pratimo kroz sedam sezona, kaos je prirodno stanje stvari a članovi funkcioniraju po principu “rat sviju sa svima”.

Pater familias Hal (sjajni Bryan Cranston), dobrodušan je ali financijski neodgovoran, nezreo i patološki neodlučan čovjek koji stalno mijenja hobije, obavlja slabo plaćen posao, sinovima ide “niz dlaku” a suprugu obožava barem onoliko koliko je se boji. Njegova “bolja” polovica Lois (Jane Kaczmarek) odrješita je poput generala, tvrdoglava kao mazga i verbalno agresivna, a njeni napori su uglavnom usmjereni na to da divlje sinove pokušava izvesti ako već ne na pravi a ono barem na put koji ne vodi u provaliju. Nakon što je najstarijeg sina Francisa, momka s bogatim vandalskim iskustvom, poslala u vojnu školu ne bi li se naučio pameti i disciplini, Malcolmu (Frankie Muniz) je pripalo nezavidno mjesto srednjeg sina obitelji. Pokušava sačuvati zdrav razum pored starijeg brata Reesea, čije šake rade dvaput brže od mozga, i mlađeg brata Deweya, ekscentrična i manipulativnog derišta kojem je omiljena zabava guranje tvrdih predmeta u uši. Pravi problemi, međutim, počinju tek nakon što ga prebace u razred za talentirane učenike: IQ 165 za njega znači tek to da će ga okolina percipirati kao neprilagođenog štrebera, odnosno da će ga nasilnici naganjati po školskim hodnicima a djevojke izbjegavati kao kugu.

Televizijska kuća Fox kockala se s “Malcolmom u sredini” kad je 2000. počela prikazivati ovaj serijal, budući da se radilo o tada atipičnom formatu komedije bez dosnimljenog smijeha publike i s likovima koji su se izravno obraćali gledateljima, no sitcom je, zahvaljujući originalnim likovima i nepredvidivim zapletima, osvojio kako publiku tako i kritičare te je nagrađena s čak 7 Emmyja i jednako toliko nominacija za Zlatni globus.

‘Allo, ‘Alo: Smiješna strana okupacije

Godina je 1940. Mjesto radnje: kafić u Nouvionu, gradiću u okupiranoj Francuskoj. Dok vlasnik René François Artois dočekuje i ispraća njemačke oficire, njegova supruga, madame Edith, pjesmom “zabavlja” goste (čitaj: podvrgava ih tolikoj torturi da su prisiljeni gurati komadiće sira u uši). U sobičku iza gostionice čeka ga pripadnica Pokreta otpora Michelle, s važnim informacijama koje uvijek započinje rečenicom “Dobro me slušaj, ovo ću ponoviti samo jednom!”. Dva britanska pilota, hrabra no tupava momka, čuče u sobi na katu, gdje ih je ubogi gazda prisiljen skrivati, a ispod kreveta nalazi se radio-odašiljač. Govorimo, dakako, o sitcomu ‘Allo ‘Allo, koji je u deset godina prikazivanja stekao vojske odanih gledatelja diljem svijeta.

Prividno, serijal prikazuje život pod okupacijom, no zapravo govori o međuljudskim odnosima u maloj sredini, u kojoj je sve dovedeno do apsurda: gazda René više se boji supruge nego Nijemaca, njegova nagluha punica, koja ga strastveno mrzi, čuje samo ono što ne treba čuti, a neprijateljskim oficirima, stalnim posjetiteljima kavane, na pameti je sve osim ratovanja – vojnikinja Helga striptizom pokušava osvojiti šefa, rigidnog Gestapovca Herr Flicka, na što ovaj ostaje hladan kao špricer, dok njemački časnici opuštanje traže na dnu čašice. Sirotom Renéu uistinu nije lako balansirati između ljubomorne supruge i svojih mnogobrojnih ljubavnica, mahom konobarica u kafiću, zaraćenih sila koje ga, svaka na svoju stranu, pokušavaju iskoristiti, a tu je i njemački poručnik Gruber, homoseksualac otvoreno koketira sa zlosretnim ženskarom, pokušavajući ga namamiti u svoj “tenkić”.

Sitcom britanskih autora Davida Crofta i Jeremyja Lloyda prikazivao se na televizijskom kanalu BBC ONE od 1982. do 1985. godine. S vremenom je stekao kulrni status, premda se njegov humor dobrim dijelom oslanja na fizički geg, stalne poštapalice (“To sam ja, Leclerc!”; “Ti glupa ženo!”, “Umukni, stari šišmišu!”) te jezične zavrzlame (svi likovi govore engleski, ali s naglascima koji asociraju na francuski, njemački ili talijanski jezik). Popularnost serijala rezultirala je turnejama po kazalištima, s istom glumačkom postavom – za predstave se redovito tražila karta više.

Piše: Lucija Kapural

Komentari