Postoje tzv. mračni hobiji, odnosno načini na koje provodimo svoje slobodno vrijeme, a koji odstupaju od nekakvih uobičajenih društvenih normi. Zaokupljenost čovjeka smrću do punog je izražaja došla u 19. st., kada su primjerice Parižani počeli posjećivati vrlo neobična mjesta, kako bi se zabavili. Izvor opskurne zabave postale su, vjerovali ili ne, mrtvačnice. Zanima li vas ova tema zavirite u idući članak.
Popularna zabava 19. st.
Posjeti mrtvačnicama su se proširili kao način zabave u Francuskoj u 19. st. Provođenje vremena u mrtvačnicama je postala razbibriga ne samo za Francuze već i druge, osobito Britance.
Vjeruje se da je ova vrsta zabave započela kada su novine Le Journal Illustré objavile članak 1886. godine, a u kojem je napisana vijest o četverogodišnjakinji koja je poginula samo s jednom modricom na ruci. Nakon toga velik se broj ljudi zainteresirao za to sitno malo tijelo. Znatiželjnici su nagrnuli u mrtvačnicu ne bi li vidjeli djevojčicu, računa se da je više od 150 000 ljudi došlo vidjeti djevojčicu. Nakon toga kada god su novine izvještavale o nekakvom krvavom ubojstvu, zaintrigirane mase su krenule prema mrtvačnici.
Zakon ponude i potražnje
Do kraja 19. st. posjeti mrtvačnicama su bili izuzetno zabavna atrakcija u Parizu, ali i drugdje. Tijela su bila tako položena da su bila dostupna pogledima. Bila su izložena svaki dan od jutra do mraka dok su ispred mrtvačnice bili štandovi na kojima su se prodavale naranče, kolači i slično. Što je tipičan način na koji se ljudsko društvo vrlo brzo počinje prilagođavati zakonu ponude i potražnje.
Kolone ljudi
Pariška mrtvačnica prednjačila je u broju posjetitelja jer se nalazila odmah iza katedrale Notre-Dame, u srcu grada. Kako bi zadržala vodeće mjesto puno se ulagalo u njezin izgled. Ta je mrtvačnica otvorena 1868. Javni izložbeni prostor bio je u njoj otvoren svaki dan i u početku je posjet bio besplatan. Mrtva tijela bila su izložena u dva reda na kosim stolovima iza stakla. Izloženi pokojnici bi se zamjenjivali svakih nekoliko dana. Goli leševi bili su osvježavani laganim mlazom vode sa stropa kako bi se tijelo što duže zadržalo u neraspadnutom stanju. Više od 40 000 ljudi posjećivalo je ovu mrtvačnicu svaki dan. U njoj je u jednom trenutku moglo biti do 50 ljudi, što znači da je ovdje bila redovito gužva. Godine 1882. u upotrebu ulaze rashladni sustavi. Ukoliko bi ponestalo tijela gomila bi bila spremna jasno i glasno izraziti svoje nezadovoljstvo.
Zločinci u mrtvačnici
Posjetitelji su se mogli naći i u središtu detektivske istrage, a iz tih razloga su zločinci dovođeni u mrtvačnice kako bi se suočili sa svojim postupcima, zbog čega su ovdje ugrađena i dodatna električna svijetla, kako bi se pojačao učinak na dovedenu osobu. Mrtvačnice su postale preteča modernih filmova i televizijskih emisija o ubojstvima. Za javnost su zatvorile svoja vrata 1907. godine. Ljudi se tada usmjeravaju na neke druge vrste ugodnijeg dokoličarenja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
