Kuća nade: Kako je stvorena najuspješnija komuna na svijetu?

Dana 16. srpnja 1983. godine, u napuštenoj i ruševnoj kući u talijanskom gradu Saluzzu, časna sestra Elvira Petrozzi osnovala je Zajednicu Cenacolo, utočište za sve one koje je život ranio, u prvom redu ovisnike. Ova nevjerojatna žena danas je poznata kao majka Elvira, a Cenacolo, koji broji više od šezdeset bratovština u osamnaest zemalja, uključujući Hrvatsku, smatra se najstrožom ali i najuspješnijom komunom na svijetu. Počeci su, međutim, bili sve samo ne lagani… Kako za Cenacolo, tako za njegovu osnivačicu.

Elvira Petrozzi rođena je 1937. u Sori, gradiću na jugu Italije, u velikoj obitelji koja je jedva spajala kraj s krajem. Kućica u kojoj je odrasla nalikovala je, kaže, na kokošinjac, a kruha su imali tek u rijetkim prigodama. Koliko je na njen poziv utjecalo majčino inzistiranje da i ono malo što imaju podijele sa drugima, a koliko očeva ovisnost o alkoholu, teško je prosuditi. Ono što se zna jest da je Elvira kao devetnaestogodišnjakinja napustila zaručnika kako bi se zaredila. “Nitko u obitelji nije bio suglasan s mojim izborom. Dok sam, s jednom kartonskom kutijom, ulazila u vlak koji me trebao odvesti u samostanski novicijat u Torinu, majka me u tišini gledala s perona, a u njenim očima mogla sam pročitati kako misli da ih ostavljam. Morala sam, međutim, slijediti svoj poziv”, prisjeća se.

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, osjetila je jedan drugi poziv: onaj da pomogne mladima koje je viđala po ulicama, neprilagođenima, izgubljenima i zbunjenima, ovisnima o drogi i alkoholu. Samozatajnu sestru bez velikih škola malo je tko u crkvenoj hijerarhiji ozbiljno shvatio kad je izrazila želju da se okuša u misionarskom radu. “Nije bilo lako objasniti nadređenima što sam osjećala, a njima podjednako nije bilo lako vjerovati da ono što tražim doista dolazi od Boga. Pitala sam više puta, nekoliko godina za redom, mogu li otvoriti jednu kuću gdje bih prihvatila te mlade. Kao odgovor uvijek bi mi bila predočena moja ograničenja i nedostaci: nisam studirala, nisam imala kvalifikacije… Sve je to bilo točno, ali u meni je gorio plamen. Godinama sam čekala, molila i patila”, ispričala je.

Taj plamen u konačnici je upalio vatru milosrđa. Zajednica Cenacolo, nazvana po mjestu na kojem se Djevica Marija našla s apostolima nakon Isusove smrti, od osnutka do danas temelji se na dva principa: radu i molitvi. “Veliko gradilište života”, kako ga majka Elvira naziva, besplatno ugošćuje sve one koji se nalaze u egzistencijalnoj krizi, ne samo ovisnike, a funkcionira kao samoodrživa zajednica: uzgajaju hranu i domaće životinje, prodaju rukotvorine štićenika i organiziraju humanitarne koncerte, a donacije obitelji, premda dobrodošle, nikad se ne zahtijevaju. “Mi smo zajednica uskrslih ljudi koji su spoznali da je Božje milosrđe veće od bilo koje čovjekove greške i od bilo koje zamke zla”, kaže ova velika žena.


Piše: Lucija Kapural

Komentari