Krvavo Valentinovo: Od sportskog junaka do ubojice

Ne tako davno, ime Oscara Pistoriusa bilo je simbol veličine ljudskog duha, želje da se pomaknu granice, pobijede fizička ograničenja i dosegnu najviši vrhunci. Čovjek kojem su kao bebi amputirane obje potkoljenice promijenio je atletiku kakvu je svijet do tada znao. “Blade Runner”, kako su ga mediji prozvali zbog proteza kojima se koristio, osvojio je šest zlata na Paraolimpijskim igrama, da bi potom ostvario davni san te, unatoč brojnim zaprekama, nastupio na Olimpijadi… A onda se sve urušilo. Umjesto buketa ruža, ženi koju je navodno volio za Valentinovo 2013. godine “poklonio” je četiri metka. Plavuša anđeoske ljepote nije doživjela tridesetu, a pred sudom je bila teška odluka: je li se radilo o tragičnoj nesreći ili pak o hladnokrvnom umorstvu?

Poziv u noći

Pretorija, 14. veljače 2013. Golema bijela vila u luksuznom stambenom kompleksu Silverwoods utonula je u tamu. Jedini zvuk koji se čuje jest monotono brujanje klimatizacijskih uređaja. Oko tri sata ujutro, tišinu nasilno prekidaju četiri praska. Nakon nekog vremena, na drugom kraju grada zazvoni telefon. Još bunovan, mladić koji je odgovorio na poziv sluša nesuvislu bujicu. “Dogodila se nesreća… Bože, mislim da je mrtva!”, riječi su koje, isprekidane suzama, dopiru s druge strane žice. Justin Divaris prepoznaje glas najboljeg prijatelja Oscara Pistoriusa ali ne i smisao njegovih riječi.

Istodobno, u Pistoriusov dom ulaze zaštitari koji su čuli pucnjeve, kao i nekoliko ljudi iz susjedstva. Prizor koji ih dočekuje doima se poput fragmenta iz noćne more: uplakani mladić nosi okrvavljenu djevojku niz stepenice, dok njene ruke beživotno mlataraju u zraku. Ona teško udahne, a onda je sve gotovo.


Divaris, koji je i dalje na liniji, čuje plač i buku u pozadini. Jedna žena javlja mu se na telefon. “Što se, pobogu, tamo događa? Je li riječ o Reevi? Je li Reeva dobro?”, pita on. Pistoriusova susjeda odvraća: “Ne, nije ni najmanje dobro. Molim vas, dođite što prije!”. Kad je Divaris napokon stigao do prijateljeve kuće, policajci su već bili raširili trake na onome što je sada postalo mjesto zločina. U desetak minuta, koliko je proveo s Pistoriusom prije nego što ga je odvela policija, s užasom je shvatio da je Reeva mrtva. Nije, međutim, dobio objašnjenje za ono što se dogodilo. Grcajući od suza, Pistorius je ponavljao samo jednu rečenicu: “Ubio sam svoju dragu… Bože, odnesi me!”.

Mogući motiv

Južnoafrička Republika jedna je od zemalja s najvišim postotkom nasilja u svijetu. Provale i oružane pljačke su česte, pa velik broj stanovnika drži oružje u kući za samoobranu. Gledano iz tog kuta, priča koju je Pistorius prvotno iznio istražiteljima nakon što je usmrtio svoju djevojku Reevu Steenkamp doimala se mogućom, ako već ne i uvjerljivom. U sitnim jutarnjim satima, objasnio je u policijskoj stanici, iz sna ga je prenuo neobičan zvuk koji je dopirao iz kupaonice. Uvjeren da se radi o provalniku, dohvatio je 9-milimetarski pištolj koji čuva pod krevetom i krenuo prema izvoru buke. “Nisam imao proteze na nogama, zbog čega sam se osjećao ranjivo. Htio sam zaštititi Reevu i sebe, pa sam ispalio četiri hica u kupaonska vrata. Vikao sam joj da pozove policiju ali nije odgovarala. Tek kad sam se vratio u sobu i vidio da je nema u krevetu, shvatio sam koliko sam pogriješio”. Palicom za kriket, dodao je, razvalio je zaključana vrata kupaonice, da bi pronašao svoju curu kako leži u lokvi krvi. “Nisam imao namjeru ubiti Reevu, koju sam neizmjerno volio”, branio se. Ispričao je da je voljenoj pokušao dati umjetno disanje ali je bilo prekasno.

Ubrzo se, međutim, pokazalo da je Pistoriusova priča puna rupa i nelogičnosti. Zašto nije prvo provjerio gdje se nalazi njegova djevojka? Zašto bi se Reeva uopće zaključavala u kupaonici usred noći? Da je doista nevin, ne bi li telefonirao prvoj pomoći ili policiji umjesto najboljem prijatelju, obitelji i odvjetniku, kao što je učinio? Nadalje, u njegovom domu pronađena je okrvavljena palica za kriket, kao i brojne injekcije testosterona, hormona koji dokazano potiče agresivnost. Glavni istražitelj Hilton Botha na sudu je iznio priču svjedoka koji je čuo glasnu svađu u Pistoriusovom domu neposredno prije umorstva. Pojavio se i mogući motiv umorstva: na Reevinom mobitelu pronađene su nježne poruke koje je izmjenjivala s bivšim momkom, ragbijašem Francoisom Hougaardom!

Tužiteljstvo je odlučilo teretiti Pistoriusa za umorstvo s predumišljajem. “Ako se naoružam, prijeđem udaljenost od šest-sedam metara i ubijem nekoga, to je namjera. Motiv je ‘Želim ubiti!’. I to je to!”, ispričao je tužitelj Gerrie Nel. Kao dokaz Pistoriusove krivnje, priložio je balističko izvješće: metak je u tijelo ušao odozgo, što pobija okrivljenikovu verziju da nije imao proteze na nogama. Nadalje, dokazano je da je ubijena stajala vrlo blizu vrata, što ide u prilog tezi da se svađala s momkom prije nego što je ovaj zapucao. Obrana je pokušala ublažiti situaciju ali je to učinila prilično neuvjerljivo. “Mnogi su muškarci upucali supruge zamijenivši ih za provalnike. Sve što je Oscar znao jest da se netko zaključao u kupaonicu ali ne i o kome je riječ. Gdje je tu namjera?”, zapitao se odvjetnik Barry Roux.

Suprotno očekivanjima, Pistoriusu je omogućeno da čeka suđenje na slobodi. Odluci suda, koji je odredio jamčevinu od 85.000 eura, doprinijela je činjenica da je, usred saslušanja, ponovno otvoren slučaj detektiva Bothe, kojeg se teretilo za pokušaj ubojstva otprije dvije godine, kad je pijan pucao u vozilo osumnjičenika.

 Je li pravda zadovoljena?

Dok je čekao početak suđenja, Pistorius nije odavao dojam ucviljenog čovjeka. Nakon što je usmrtio “ljubav svoga života”, provodio se po noćnim klubovima, ispijao koktele, ljubovao s atraktivnim mladim damama… Pokojničina majka June Steenkamp, koja je prvotno izjavila kako će jednog dana, ako se pokaže da je govorio istinu, možda moći oprostiti Pistoriusu, bila je zgrožena takvim ponašanjem. “Sjećam se da me kći jednom u strahu nazvala, rekavši kako joj je Oscar utjerao strah u kosti divljačkom vožnjom. Rekla sam joj neka mi ga da na telefon. Kad se javio, zaprijetila sam mu da ću ga uništiti ako ikad više naudi mome djetetu. Bio je to jedini put da sam razgovarala s tim čovjekom. Iz svega što sam u međuvremenu doznala, mislim da nije bio iskren kad je govorio o onome što se dogodilo Reevi”, ispričala je June novinarima.

U ožujku 2014., više od godinu dana nakon ubojstva, započelo je suđenje Oscaru Pistoriusu, prvo u povijesti zemlje koje je dijelom prenošeno na televiziji. “Nisam kriv”, izjasnio se optuženi, ponavljajući priču da se radilo o tragičnoj zamjeni identiteta. Za vrijeme rasprava, grcao je u suzama, a jednom je čak povratio u sudnici. Njegov odvjetnik na klupu za svjedoke je pozvao uglednog psihologa, koji je ustvrdio da “optuženi ima snažne reakcije u kriznim situacijama, što je, s obzirom na činjenicu da je zbog svoga hendikepa izloženiji opasnosti, posve prirodno”. Tužiteljstvo je pak činilo sve da dokaže kako je siroticu ubio s predumišljajem, u napadu patološke ljubomore. Osobit dojam u sudnici ostavilo je čitanje pokojničinih SMS poruka ubojici. “Bojim te se ponekad, neopravdano se istresaš na meni”, stajalo je u jednoj. “Bio si s puno cura a poludiš ako usput spomenem svoga bivšeg”, sadržaj je druge. Nakon pola godine suđenja i proučavanja više od 4.000 stranica transkripata, sutkinja Thokozile Masipa proglasila je Pistoriusa krivim za ubojstvo iz nehaja, ustvrdivši kako tužilaštvo nije dokazalo da je djelovao s ubilačkom namjerom ali je pokazao kažnjivi neoprez kad je pucao u zatvorena vrata kupaonice. Osuđen je na pet godina zatvora, a nakon godinu dana je pušten na uvjetnu slobodu, odnosno u kućni pritvor. Sudskoj trakavici, međutim, tu nije bio kraj.

Nakon priziva tužiteljstva, Vrhovni sud je prvostupanjsku presudu za ubojstvo iz nehaja prekvalificirao u onu za klasično ubojstvo (Masipina interpretacija da je Pistorius zamijenio djevojku za uljeza nije dovedena u pitanje ali je oboren njen argument da nije bio svjestan kako pucajući kroz zatvorena vrata nekoga može ubiti!). Pistorius, koji je “kaznu” služio u ujakovoj vili u bogatoj četvrti Pretorije, bio je šokiran izmijenjenom optužnicom, koja po zakonu povlači za sobom petnaest godina strogog zatvora. Pravni stručnjaci su, međutim, predviđali kako će se, zbog niza olakotnih okolnosti (invaliditet, svjedočenje psihologa da je rizik od ponavljanja djela zanemariv, činjenica da prethodno nije osuđivan), na državnim jaslama hladiti znatno kraće. Bili su u pravu! U ljeto 2015., stigla je konačna presuda – trinaest godina i pet mjeseci za ljudski život. Slučaj, koji je od početka bio predmet brojnih polemika u zemlji, podijelio je javnost: dok su jedni smatrali kako je pravda zadovoljena, drugi su kaznu okarakterizirali kao sramotnu. “Jedina njegova ‘olakotna okolnost’ je ta što je bogati bijelac”, moglo se čuti nakon presude. “Da je nijansa njegove kože tamnija a bankovni račun tanji, bacili bi ga u tamnicu do kraja života!”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari