Krvavi mesija: Sadistički vođa sekte sljedbenike je mučio na nezamislivo okrutne načine, ostavljajući ih zauvijek osakaćenima!

Dana 18. studenog 1978. godine, dogodila se jedna od najmasovnijih tragedija u američkoj povijesti: 909 pripadnika sekte Jima Jonesa izvršilo je suicid Jonestownu, gradiću u južnoameričkoj državi nazvanom po ovome poremećenom manipulatoru. Reći da su u smrt otišli svojevoljno daleko je od istine – radilo se o ljudima ispranog mozga, a trećina onih koji su iskapili piće otrovano cijanidom bila su djeca.

U isto vrijeme, na drugom kraju svijeta, jedna druga sekta počela je s djelovanjem. Komuna Ant Hill Kids, nazvana tako zbog uvjerenja njezina vođe da su njegovi sljedbenici slični mravima, maleni, beznačajni i lišeni slobodne volje, isprva se činila kao mjesto spokoja i života u skladu s prirodom. U Burnt Riveru, pitoresknom selu u kanadskoj pokrajini Ontario, tridesetogodišnji muškarac po imenu Roch Thériault oko sebe je počeo okupljati mlade, izgubljene ljude, mahom žene, uvjeravajući ih da je mesija glavom i oko metar dugačkom bradom. “Posudivši” dijelove naučavanja Crkve adventista sedmoga dana te ih pomiješavši s vlastitima, koja su česti graničila sa znanstvenom fantastikom, propovijedao je skorašnji dolazak sudnjeg dana. Po tom pitanju bio je vrlo precizan: dana 7. veljače 1979. godine, ponavljao je, svi zajedno će otići “bogu na istinu”. Kako to već biva kod samoproglašenih proroka, sljedbenicima je govorio kako su upravo oni odabrani te da ih nakon smaka svijeta čeka jednosmjerna ulaznica za raj… Dakako, ako budu njega slušali.

Isprva, činili su to sa zadovoljstvom, u vođi gledajući neku vrstu očinske figure, zaštitnika pred okrutnošću i ispraznošću svijeta. Pa što ako se ljutio kad ga ne bi oslovljavali kao Mojsija – ta ipak je svakodnevno komunicirao sa Svevišnjim, prenoseći i interpretirajući njegove često kriptične poruke? Pa što ako je, pored zakonite bražne družice Gabrielle Nadeau, stupio u “nebeski brak” sa svim ženskim članicama zajednice te svakoj od njih devet napravio barem jedno dijete: nije li čast i privilegij buditi se pored jednog proroka, donijeti na svijet odabranu djecu? S vremenom su, međutim, zahtjevi velikog vođe postajali su sve bizarniji a kazne i za najmanje neposluhe sve okrutnije.

Premda bez formalnog obrazovanja, Thériault je bio iznimno inteligentan, karizmatičan i rječit, a u upravljanju svojim stadom koristio je drevnu metodu mrkve i batine. Dana 7. veljače 1979. godine, već dobrano “izdresirani” članovi male zajednice proveli su dan u postu i molitvi, pripremajući se za Veliki Odlazak. Pogađate, nije se dogodilo ama baš ništa. Oni rijetki kojima kritička svijest još nije bila posve zatrta počeli su postavljati pitanja o zbiljnosti Thériaultova proročkog dara, no ovaj ih je, u maniri srednjovjekovna skolastičara, uspio uvjeriti da vrijeme na Zemlji i božansko vrijeme ne teku paralelno, zbog čega je, ups, došlo do malecke greške u određivanju datuma smaka svijeta. Bio je to zadnji put da mu je netko od sljedbenika postavljao pitanja.


Kako je vrijeme odmicalo, Thériault ih je uspio uvjeriti da prekinu sve kontakte s obiteljima, a u vatrenim motivacijskim govorima propovijedao je ideje jednakosti i slobode. Dakako, kao u svakom kultu, neki su bili “jednakiji”. Primjerice, prema djeci koju je napravio “nebeskim suprugama” bio je puno pažljiviji nego prema onoj koju su ove imale iz prethodnih brakova. Nadalje, članovi sekte smjeli su govoriti isključivo u njegovoj prisutnosti, u protivnom su imali biti mučaljiviji od karmelićanki. Morali su nositi identične tunike, dok se big boss oblačio kako je htio. Alkohol, cigarete i ostale “opačine” modernog svijeta bile su zabranjene svima – osim njemu. Kad bi popio, postajao je agresivan: sljedbenice je odvodio u krevet milom ili silom, vrijeđao ih i tukao. S vremenom su, međutim, stvari postale gore… Puno gore.

Do sredine 1980. godine, broj članova sekte narastao je na četrdeset. Povećanje stada zbačilo je smanjenje životnog prostora i resursa, pa je, u želji da nahrani djecu, manja grupica pokušala napustiti Burnt River. Nisu daleko dospjeli: vođa ih je zatekao na odlasku te svakom od njih polomio ekstremitete golemim čekićem. Nakon toga, nitko se više nije usuđivao bježati. Teške fizičke kazne “prorok” je počeo dodjeljivati i za neznatne prekršaje. Primjerice, ženama koje ne bi zaradile dovoljno novca prodajom kolača, od čega se zajednica financirala, čupao je dlaku po dlaku s čitavog tijela ili bi pak na njima izvršio veliku nuždu. Ideja spasenja više nikome nije bila na pamati: temeljno pogonsko gorivo bizarne zajednice bio je strah.

Poput inkvizitora, smišljao je sve okrutnije torture: sljedbenike je, primjerice, tjerao da jedu krepane miševe, sjedaju na užarenu peć ili jedni drugima režu prste kako bi mu dokazali odanost. Gotovo svakodnevno, skidao ih je gole te bičevao do krvi. Ni djeca nisu bila pošteđena ovakvog iživljavanja: seksualno ih je zlostavljao, palio upaljačem, tjerao ih da kamenjem gađaju jedna drugu…

Prvi život koji je ovaj monstrum uzeo bio je onaj novorođene bebe. Majku dječačića po imenu Eleazar Lavallée natjerao je da nesretnika preko noći ostavi u dvorištu, na temperaturi koja se spustila debelo ispod ništice: tvrdio je, naime, kako je u njega ušao Nečastivi. U jutarnjim satima, Eleazara su pronašli modra i ukočena, a ubojica je njegovo truplo pokopao u šumi. Nitko ništa nije rekao. Nitko ništa nije smio reći.

Počevši od 1987. godine, standardan repertoar “obogatio” je izvođenjem medicinskih zahvata za koje, dakako, nije bio kvalifciran. Kako bi dokazao svoju “iscjeliteljsku moć”, bolesnim članovima sekte ubrizgavao je etanol u žile, otvarao im utrobu, čupao zube i vršio obrezivanja bez anestezije, a kauterizaciju je izvodio pomoću usijanog žarača. Jednog muškarca je, uz njegovu privolu, kastrirao, objasnivši ga mu kako ga spolni organ navodi na grijeh. Jednoj od “pacijentica”, mladoj Solange Boilard, naživo je pak razrezao trbuh te joj golim rukama iščupao dio crijeva. Ledena siječanjskog jutra 1989. godine, nesretna žena izdahnula je na njegovu “operacijskom stolu”. I njeno tijelo završilo je u anonimnu šumskome grobu. Još dvije žene, Geraldine Gagné Auclair i zakonita supruga Gabrielle Nadeau, umrle su nakon što su konzumirale vođine “homeopatske pripravke”.

Ne želeći više svjedočiti prizorima patnje i služiti lažnom proroku, Gabrielle Lavallée, jedna od Thériaultovih “supruga”, uspjela je skupiti hrabrost potrebnu za bijeg. Nažalost, uhvaćena je kad se pokušala iskrasti kroz prozor. Vođa ju je kaznio na nezamislivo stravičan način: iščupao joj je osam zuba, palio genitalije bakljom i odreza bradavice, nakon čega joj je amputirao ruku motornom pilom. Premda napola mrtva, Gabrielle se nekoliko dana kasnije ponovno dala u bijeg. Ovaj put, uspjela se domoći sigurnosti te obavijestiti policiju o užasu koji se duže od desetljeća događao u Burnt Riveru.

Thériault je uhićen te 1989. godine. Kako se isprva nitko nije usudio svjedočiti protiv njega, osuđen je “samo” za nanošenje teških tjelesnih ozljeda Gabrielle Lavallée, što mu je priskrbilo dvanaest godina odmora na državnim jaslama. Zvuči nevjerojatno, no manja skupina sljedbenica i dalje mu je bila fanatično odana: redovito su ga posjećivale u zatvoru, a tijekom tzv. “bračnih posjeta” Thériault je uspio naopraviti još četvero djece!

Godinama nakon što je njihov mučitelj bio strpan iza rešetki, nekim članovima sekte razvezao se jezik. Tužiteljstvo je uspjelo skupiti dokaze za samo jedno Thériaultovo ubojstvo, ono Solange Boilard, za što je monstrum dobio doživotnu robiju. Karma ga je sustigla 26. veljače 2011. godine. Toga jutra, hladnog baš poput onog u kojem je Solange Boilard zadnji put udahnula, Thériaulta je do smrti izbo kolega iz ćelije Matthew Gerrard MacDonald, s kojim se dan ranije posvadio oko neke banalnosti.

Piše: Lucija Kapural

Komentari