Kažu da je svaka supstanca koju koristimo istovremeno lijek i otrov, a doza u kojoj je uzimamo određuje kako će na nas djelovati. Dobar pokazatelj toga je varfarin koji je prošao put od moćnog otrova do isto tako snažnog lijeka.
Masovan pomor krava
Krvava povijest varfarina započela je u vrijeme Velike depresije kada su farmeri u Sjedinjenim Državama hranili stoku sijenom slatke djeteline koja je bila zaražena s plijesni. Iako su farmeri inače takvo sijeno odbacivali, teška neimaština im nije omogućavala da kupe zamjensku stočnu hranu te ih tjerala na rizik ovakvog hranjenja. U zimi 1933. godine jedan je očajan farmer Ed Carlson u snježnoj oluji sa svojim kombijem dojurio do Sveučilišta Wisconsin u pokušaju da pomogne svojim životinjama, a i svom opstanku. U vozilu je dovezao jednu mrtvu kravu i uzorak kravlje krvi. Farmer je objasnio kemičarima da su njegove krave jele sijeno slatke djeteline koja je bila pljesniva. Sretna je okolnost bila što je naletio na kemičara Karla Paula Linka kojega je zainteresirala ova priča i dilema pa je odlučio istražiti o čemu je riječ. Krenuo je od pitanja što je to točno u sijenu što razrjeđuje krv krava. Istraživanje je trajalo niz godina.
Otrov za glodavce
Naravno, Edovim kravama nije bilo spasa, no zahvaljujući upornosti kemičara Linka izoliran je spoj koji je nazvan dikumarol, a koji je kombinacija biljnog i gljivičnog podrijetla. Nakon toga je ovaj spoj iskorišten za stvaranje otrova za glodavca koji je nazvan varfarin. Ime je dobio prema organizaciji koja ja financirala njegovo stvaranje – Wisconsin Alumni Research Foundation.
Lijek za razrjeđivanje krvi
No onda je sredinom prošlog stoljeća jedan čovjek pokušao suicid uz pomoć varfarina, ali kada su mu dali u bolnici vitamin K on je poništio njegov učinak i čovjek se potpuno oporavio. Zapravo dikumarol je prirodni antikoagulans koji iscrpljuje zalihe vitamina K u organizmu. Liječnici su uvidjeli potencijal sintetičkog spoja varfarina te su ga počeli koristiti kao lijek protiv zgrušavanja krvi. Naravno na tržište nije izašao pod svojim, svima poznatim, imenom otrova za štakore već je dobio drugi naziv te se pojavio kao coumadin 1954. godine. Već iduće godine je korišten u liječenju predsjednika Dwighta Eisenhowera nakon srčanog udara. Ovaj se lijek i danas koristi za liječenje dubinske venske tromboze, plućne embolije, kao i u prevenciji moždanog i srčanog udara. No, sve se manje koristi za trovanje glodavaca koji su tijekom vremena, kažu, razvili otpornost na ovaj spoj.
Piše: Sonja Kirchhoffer
