Na današnji dan

Krvava obljetnica gušenja prosvjeda na Tiananmenu

Fotografija: Screenshot YouTube ( Daily Dose Documentary).

Prosvjedi na Trgu Tiananmen u Pekingu  započeli su u proljeće 1989. godine. Glavni sudionici prosvjeda bili su studenti koji su od vlade zahtijevali brojne reforme unutar kineskog društva. Uzroci nezadovoljstva studenata, ali i ostalih društvenih struktura ležali su velikim dijelom u gospodarskoj krizi. U 80-im godinama prošlog stoljeća vođa komunističke partije Deng Xiaoping započeo je s reformama koje su dovele do kineskog gopodarskog otvaranja prema stranim tvrtkama i ulagačima, no umjesto da te mjere poluče podizanje životnog standarda prosječnog Kineza došlo je do korupcije i rasta inflacije, što je samo povećalo nezadovoljstvo unutar zemlje.

Prosvjedni započeli nakon smrti  političara Hu Yaobanga

Kao povod za prosvjede poslužila je smrt političkog čelnika Hu Yaobanga 1989. godine. On je vodio politiku modernizacije zemlje i u gospodarskom i političkom smislu. Spontana okupljanja započela su nakon njegova pogreba u travnju, i nastavila su se na Trgu Tiananmen u idućim tjednima. U početku je vlada ignorirala prosvjednike, no širenje pristaša prosvjeda diljem zemlje unosilo je nemir u politički vrh. Na čelu ovih mirnih prosvjeda bili su uglavnom studenti koji su stekli određeno iskustvo života izvan Kine, gdje su došli u doticaj s novim idejama, kao i višim životnim standardom. Studenti nisu ostali usamljeni u svojem prosvjedu jer su ubrzo dobili snažnu podršku drugih struktura pa se uskoro na ulicama Pekinga našlo milijun ljudi.

Početak vojne akcije čišćenja

Na vidjelo su došle i velike podjele unutar vodstva same Komunističke partije Kine. Tako je s jedne strane postojala struja koja je težila promijenama i struja koja se zalagala za prvenstveno zadržavanje politike posvemašnje državne kontrole. Ta se potonja struja zalagala i za pokretanje vojne akcije protiv prosvjednika. Čelni čovjek komunističke partije Kine, Deng Xiaoping, podržao je vojnu akciju te su u noći između 3. i 4. lipnja vojne trupe sastavljene od nekoliko desetaka tisuća vojnika i stotinjak oklopnih vozila krenule prema trgu otvorivši vatru na prosvjednike bez prethodne najave. Vojska je gazila tenkovima prosvjednike kako bi “uspostavile red” u zemlji. Bilo je to jedno od najvećih krvoprolića u novijoj kineskoj povijesti. U javnosti nije poznata točna brojka poginulih, što je posljedica i  pragmatično istovremeno organizirane akcije čišćenja trga jer je vojska odmah počela s akcijom uklanjanja mrtvih i pranjem krvi koja se slijevala trgom.

Nedefinirane brojke poginulih


Vlada je krajem lipnja 1989. izjavila da je život u sukobima na trgu izgubilo oko 200 civila, i nekoliko desetaka osoba s vladine strane. Međutim, procjene stvarnog broja mrtvi dosežu i više tisuća mrtvih. Godine 2017.,  tadašnji je britanski veleposlanik u Kini, sir Alan Donald iznio podatak da je tog dana život izgubilo 10 000 prosvjednika. Istovremeno su počela uhićenja u kojima je iza rešetaka završilo još na desetke tisuća ljudi.

Prosvjedi za cjelovite demokratske promjene

U zapadnom svijetu ovaj je događaj označen kao prosvjed za demokratske promjene dok je u Kini čitav događaj postao tabu tema, o kojoj se ne govori i ne piše. Ono što je izazvalo revolt mladih intelektualaca bila je Dengova gospodarska politika koju je karakterizira brutalna akumulacija kapitala, a koja je omogućila odabranim privatnim poduzetnicima da kupuju državnu imovinu po niskim cijenama. Vjerujemo da to svim stanovnicima zemalja u tranziciji zvuči poznato. Takva je politika stvorila ozračje nesigurnosti, velike socijalne nejednakosti i sve one  društvene probleme koji iz toga proizlaze. Gospodarske reforme provedene na ovaj način na grabači masa naravno bez transparentnost, a rezultirale su povećanjem korupcije i inflacijom koja je rušila već ionako loš standard života u Kini.
Epilog
Takva gospodarska politika bila je akcelerator u kasnijem pretvaranju kineskog gospodarstva u najbrže rastuće svjetsko gospodarstvo u kojem se gotovo nitko ne obazire na socijalne i ekološke implikacije tog procesa.
Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari