Termin “commando”, koji se odnosi na pripadnike vojne jedinice za posebne zadaće, prvi su upotrijebili Buri, za postrojbe u ekspedicijama protiv domorodaca. U Drugome svjetskom ratu, komandosima su se nazivali vojnici koji su vršili operacije u neprijateljskom zaleđu, obučene za borbu na kopnu, moru i zraku. Brzi i pokretljivi, bili su osposobljeni za goloruke borbe te taktike infiltracije i izviđanja, a bili su vješti i u kamuflaži. Operativni profil s vremenom se širio i prilagođavao gerilskom ratovanju. Današnji komandosi vojna su elita: učinkoviti i ubojiti! Uništavanje neprijateljskih ključnih položaja, kao što su zračne luke, komunikacije, zapovjedni stožeri, raketni položaji, mostovi, luke ili baze za opskrbu, njihova su specijalnost.
Temeljna obuka za komandose može se opisati jednom riječju – pakao! Nakon faze podizanja fizičke spreme, slijedi ona eliminacijska, u kojoj su testiranja nemilosrdna. Kandidat, primjerice, treba preplivati stotine i stotine metara za samo nekoliko minuta, i to u odori, potom roniti kao da mu je dobri Willy prvi rođak, a dugački marš s desetak kila tereta i punom opremom desert je za kraj. Test aerofobije posebno je gadan: od kandidata se zahtijeva da se popnu na neko dozlaboga visoko mjesto i prkose prirodnom porivu za povraćanjem/plakanjem/zazivanjem mamice i svih svetaca. One koji su zadovoljili čeka ubitačan vojni dril: sklekovi, trbušnjaci, trčanje po nemogućim terenima – od jutra do mraka, sedam dana u tjednu! U sljedećoj fazi, naglasak je na fizičkoj izdržljivosti, ali i vojnim znanjima. Ako su se dosad nekako i provukli, ovdje otpadaju svi oni koji su se u komandose prijavili zbog zadojenosti akcijskim filmovima. Tko prođe, kreće na temeljnu padobransku obuku, a nakon toga se stvaraju timovi koji prolaze operacije preživljavanja.
Imena i lica komandosa koji se završe temeljnu obuku moraju ostati nepoznata. Narednih mjeseci, ne znaju koji je datum, nemaju mobitele, ne gledaju televiziju. Dnevno trče desetke kilometara, a obroke moraju pojesti u dvije do tri minute. Skaču iz helikoptera, penju se po brdima, pužu po stijenama, rone u ledenim rijekama, vježbaju noćno gađanje… Komandosi iz američkog SEAL-a za taj tu fazu imaju vrlo prikladnu izreku: “Najlakši dan je bio – jučer!”.
Piše: Lucija Kapural
