Krug života, krug smrti: Jezivo otkriće kružno poredanih kostura s isprepletenim rukama

Fotografija: Archaeology Magazine

Koje su životinje Kelti smatrali svetima? Kakvo su zastrašujuće otkriće arheolozi ostvarili na području Tlalpana? Tko je bio grof od Saint Germaina i zašto su suvremenici vjerovali da je besmrtan? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Na području Tlalpana, najvećega meksičkog okruga, arheolozi su 2018. godine otkrili nešto uistinu neobično, pa čak i pomalo zastrašujuće. Ispod nekadašnje spavaonice visokih mezoameričkih svećenika, otkopali su 2.400 godina staru grobnicu. U njoj je, u kružnoj formaciji, bilo položeno deset kostura s deformiranim lubanjama i međusobno isprepletenim rukama, kao u dijaboličnoj inačici dječje igre “Ringe ringe raja” (na slici!). Zašto su trupla poslagana na ovaj način, nije poznato. Budući da su poredana od najmlađeg prema nastarijem, stručnjaci pretpostavljaju da bi se moglo raditi o simboličnom prikazu kruga života.

2. Godine 2010., tijekom renovacije podrumskih prostorija jedne stambene zgrade u Los Angelesu, otkriven je stari, pohabani kovčeg. Ženu koja ga je otvorila dočekao je stravičan prizor: u njemu, zamotana u požutjeli novinski papir, nalazila su se dva kostura novorođenih beba. Istraga je pokalazala da je vozilo bilo registrirano na stanovitu Janet Barrie, medicinsku sestru koja je tridesetih godina prošlog stoljeća rodila dvoje djece. Je li ubila svoje bebe i strpala ih u “gepek”? Detektivi nisu dobili odgovor na ovo pitanje, budući da je Barrie odavno bila mrtva a iz ostataka djece nije bilo moguće utvrditi kako su ova preminula.

3. Muškarac poznat kao grof od Saint Germaina bio je istaknuta figura u francuskim salonima osamnaestog stoljeća. Tečno je govorio desetak jezika te bio vješt u slikanju portreta, skladanju i vođenju filozofskih rasprava. Pravo ime mu nije poznato, kao ni je li uistinu imao plemićku titulu – predstavljao se i kao markiz od Montferrata, grof Bellamarre, vitez Schoening i princ Ragoczy. Zanimljivo, suvremenici su ga opisivali kao naočitog muškarca srednje životne dobi, i to više-manje tijekom čitava osamnaestog stoljeća. Kako je bilo poznato da se bavio alkemijom, mnogi su došli do zaključka da je otkrio tajnu besmrtnosti, a i sam je često znao napomenuti kako je stariji od pet stotina godina. Ovoga neobičnog čovjeka diljem Europe su viđali i nakon 1785. godine, kad je, prema službenim registrima, umro! Filozf Voltaire, po običaju skeptičan prema nadnaravnim pričama, bio je uvjeren da je riječ tek o vještom varalici. 

4. Početkom 1892., devetnaestnaestogodišnja Amerikanka Mercy Lena Brown umrla je od tuberkuloze, nedugo nakon što su ovaj svijet napustile njena majka i sestra. Kad je i Mercyin brat iznenada teško obolio, lokalni živalj počeo je spekulirati da iza nedaća koje su snašle ovu obitelj stoje nečiste sile. Vođeni “znanstvenom” znatiželjom, djevojčinu susjedi otvorili su njen grob otprilike pola godine nakon što je izdahnula. Vidjevši da je truplo relativno svježe, bez većih naznaka raspadanja, dobri ljudi Providencea zaključili su da je to nedvojben dokaz djevojčina vampirizma. Kako bi se zaštitili, odaslali su nekoliko brzopoteznih molitvi nebesima, nakon čega su iščupali pokojničino srce i spalili ga. Pepeo su potom pokupili i pomiješali s vodom te tim “napitkom” poslužili muirućega Mercyinog brata. Iz nekog razloga, drevni recept nije upalio – mladić je nekoliko dana kasnije preminuo.


5. Engleski dramatičar i pjesnik William Shakespeare (1564. – 1611.) bio je poznat po promiskuitetu. Do današnjeg dana je preživio trač o njegovoj uključenosti u ljubavni trokut u kojem je svo troje sudionika razvilo venerične bolesti, što je slično scenariju u njegovim “Sonetima”.

6. Mudri filozof Aristotel (384. prije Krista – 322. prije Krista) svome najpoznatijem učeniku Aleksandru Velikom jednom je dao neobičan savjet. Sugerirao mu je, naime, da svojim vojnicima zabrani konzumaciju čaja od metvice, vjerujući da će zbog toga afrodizijačkog napitka biti više raspoloženi za vođenje ljubavi nego rata.

7. Kelti su zečeve smatrali svetim životinjama, vjerujući kako tijela ovih nevelikih sisavaca nastanjuju podzemni duhovi. Pretpostavlja se da upravo otuda potječe rašireno praznovjerje da zečja šapa donosi sreću.

Piše: Lucija Kapural

Komentari