U suvremenom svijetu u kojem smo postali globalno selo i u kojem se živi ultra brzo, psihijatrija postaje poželjno područje medicine, baš poput kirurgije.
Kod psihijatra možete završiti najčešće na dva načina: samoinicijativno ili na “poticaj” upućivanjem od strane liječnika, ili ako ste nešto gadno zabrljali prema sudskom nalogu. To velikim dijelom ovisi o zakonodavstvu neke zemlje. Osoba može završiti na psihijatriji i ukoliko netko smatra da je prijetnja za druge pri čemu postoje tu prostori za manipulacije. Primjerice mogu vas nasilno odvesti i s lisicama u psihijatrijsku ustanovu. Prema hrvatskom zakonu prisilno vas mogu odvesti ukoliko ugrožavate tuđi ili svoj život. U slučaju da ste opasni odvode vas u najbližu bolnicu već prema vašem mjestu stanovanju. Kao i svaki pregled, tako i onaj psihijatrijski počinje uzimanjem anamneze.
Malo ćete defilirati i goli
Naravno, kada vas nasilno odvedu onda je očito anamneza već riješena. No, i tada ćete morati pričekati sudsko ročište kako biste bili saslušali. Stoga se pripremite na nekoliko dana “čistog užitka”sve dok se ne usuglase što će s vama. Ali ne brinite ukoliko ste na socijalnoj skrbi neće vam biti ni malo ugodno, ali ćete imati osiguran stan, hranu, poslugu koja će vam dati i ono što ne želite. Naravno privatni sektor je druga priča i tu će vas zaboljeti glava od troškova, osim ako niste dovoljno bogati. Tretman će u privatnom sektoru biti uglavnom bolji, ali će vas “opaliti” po džepu. Morat ćete ostaviti svoju odjeću i odjenuti njhovu, a sve to kako si ne bi mogli nauditi. Očekujte da ćete morati malo i prodefilirati goli, sve zbog vaše sigurnosti. Čak će vas i možda vozikati u kolicima iako za to najčešće nema potrebe. U postavljanju dijagnoze psihijatri se koriste dijagnostičkim priručnikom kojega je preporučila Svjetska zdravstvena organizacija. No, u nekim slučajevima se ne rukovode s onim što tamo piše. Učestalost posjeta psihijatru i duševnoj bolnici ovisi o ozbiljnosti vašeg problema i tome kako problem vide oni koji su vas možda tamo smjestili.
U liječenju, u razvijenim društvima, postoji interdisciplinarni timovi u kojima
se problemi pokušavaju riješiti kroz suradnju socijalnih radnika, radnih terapeuta, kliničkih psihologa i drugih. Danas se psihijatrija svodi na propisivanje lijekova, za razliku od prethodne prakse u kojoj su se psihijatri prvenstveno oslanjali na psihoterapiju. Vratimo li se još malo dalje u prošlost, uočit ćete da su pacijenit prije dominacije psihoterapije bili izloženi raznim šokantnim tretmanima, kako bi im se um vratio u normalu. Ovdje se može postaviti pitanje je i osoba koja je podvrgnuta tretmanu ikada bila normalna što nas dovodi i do nužnosti da se definira što je to normalno, a što nije.
Liječenje duše
Riječ psiha dolazi od starogrčkih riječi psykhē koja označava dušu, i iātrikos koja znači liječenje, u doslovnom prijevodu psihijatrija je nešto kao “lijek za dušu”. Taj naziv gledajući povijest psihijatrije je sve samo ne adekvatan jer čovjek bi očekivao da se duša liječi lijepim stvarima, no u prošlosti je kategorija lijepog bila svjetlosnim godinama udaljena od psihijatrije. Danas dominira liječenje u kojem se velikim dijelom koriste učinkoviti kemijski pripravci zbog čega je takvo liječenje znatno ugodnije i bezbolnije. No, s druge strane s lijekovima se liječe simptomi, ali ne i njihov uzrok.
Izraz psihijatrija prvi je upotrijebio njemački liječnik, anatom Johann Christian još početkom 19. stoljeća. Grana je to medicine koja se bavi: “traženjem uzroka, prevencijom, dijagnosticiranjem, liječenjem mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju”. Ova definicija je nešto izmijenjena u odnosu na starije definicije jer nova na prvo mjesto stavlja prevenciju, a ne liječenje. Zašto je tome tako, jednostavno zato što unatoč silnom napretku medicine brojne bolesti se još uvijek ne mogu liječiti. Većina pacijenata sa svojim psihološkim problemima i danas, baš kao i kroz dugu povijest, izlazi teško na kraj. U osnovi mentalni problemi su često kronični, samo što se rijetko takvima tretiraju. Učinkovitost liječenja unatoč napretku znanosti je varijabilna. Neki se odlično liječe ili možda bolje drže pod kontrolom, dok drugi slabo ili uopće ne reagiraju na terapiju. Većina je pak negdje između tih krajnosti.
U mentalnoj bolinici bez kave s kofeinom i čaja s teinom
Područje psihijatrije je etički zahtjevnije od većine drugih djelatnosti vezanih uz medicinu, i psihologiju jer psihijatar snosi odgovornost za živote teških psihičkih bolesnika, ali i osoba s kojima ove dolaze u dodir. Psihijatri imaju svoj etički kodeks, prvi put dan u Havajskoj deklaraciji 1977. godine. On nije završen i neprestno se nadopunjava u skladu s napretkom znanosti. Kodeks pokriva važna pitanja poput onoga o povjerljivosti informacija, smrtne kazne, eutanazije, promijene spola i mnoga druga. Kako u svakom žitu ima kukolja slično je i ovdje. Ukoliko se nađete u problemu zbog primjerice neetičkog postupanja prema vama od strane medicinske ustanove možete se pozvati na nadležne institucije i Liječničku komoru u svojoj zemlji, a ako to ne upali onda se možete obratiti i međunarodnim ustanovama koja štite prava osoba s psihičkim problemima.
Mali dodatak za kraj, oni koji su bili tamo navode da se tamo pije isključivo kava bez kofeina i čaj bez teina – vjerojatno kako oni koji su ušli unutra tamo ne bi postali još luđi.
Piše: Sonja Kirchhoffer
