Povijest psihijatrije: Kako završiti na psihijatriji ili bolje kako ne završiti! (1. dio) 

U suvremenom svijetu u kojem smo postali globalno selo i u kojem se živi ultra brzo, psihijatrija postaje poželjno područje medicine, baš poput kirurgije.

Kako završiti na psihijatriji?

Kod psihijatra možete završiti najčešće na dva načina: samoinicijativno ili na “poticaj” upućivanjem od strane liječnika, ili ako ste nešto gadno zabrljali prema sudskom nalogu. To velikim dijelom ovisi o zakonodavstvu neke zemlje. Osoba može završiti na psihijatriji i ukoliko netko smatra da je prijetnja za druge pri čemu postoje velike mogućnosti manipulacije. Primjerice mogu vas nasilno odvesti i s lisicama u psihijatrijsku ustanovu, ukoliko se nađete na meti nekoga tko ima veze u političkim i gospodarskim krugovima. Prema hrvatskom zakonu prisilno vas mogu odvesti ukoliko ugrožavate tuđi ili svoj život, no isti zakoni ne vrijede za sve barem, ne u neuređenim državama. U slučaju da ste opasni odvode vas u najbližu bolnicu već prema vašem mjestu stanovanju, čisto da znate zlu ne trebalo da ne odete na krivu adresu. Kao i svaki pregled, tako i onaj psihijatrijski počinje uzimanjem anamneze. Naravno, kada vas nasilno odvedu onda je očito anamneza već riješena. No, i tada ćete morati pričekati sudsko ročište da vas saslušaju pa se pripremite da možete provesti i gotovo jedan prosječan godišnji odmor u duševnoj bolnici dok ne odluče što će s vama. Ali ne brinite, ako se uzme u obzir da je to nekih tjedan dana manje-više, a do tada ćete imati osiguran stan, hranu, poslugu koja će vam dati i ono što ne želite. U postavljanju dijagnoze psihijatri se koriste dijagnostičkim priručnikom kojega je preporučila Svjetska zdravstvena organizacija. No u nekim slučajevima se ne rukovode s onim što tamo piše. Učestalost posjeta  psihijatru i duševnoj bolnici ovisi o ozbiljnosti vašeg problema i tome kako problem vide oni koji vas tamo mogu smjestiti preko veze, neovisno o objektivnosti ili subjektivnosti takvog stava.

Lijekovi ili/i psihoterapija?

U liječenju, u razvijenim društvima, postoji interdisciplinarni timovi u kojima
se problemi pokušavaju riješiti kroz suradnju socijalnih radnika, radnih terapeuta i kliničkih psihologa. Danas se psihijatrija svodi na propisivanje lijekova, za razliku od prethodne prakse u kojoj su se psihijatri prvenstveno oslanjali na psihoterapiju. No prije pojave  psihoterapije, pacijenti su bili izloženi raznim šokantnim tretmanima, sve to navodno”kako bi um došao k sebi od šoka koji je proživio”.


Definicija psihijatrije, nekada i danas

Riječ psiha dolazi od starogrčkih riječi: psykhē koja označava dušu, i iātrikos  što znači liječenje, odnosno u doslovnom prijevodu bi psihijatrija bila lijek za dušu. Taj naziv gledajući povijest psihijatrije je sve samo ne adekvatan jer čovjek bi očekivao da se duša liječi lijepim stvarima, no u prošlosti je kategorija lijepog bila svjetlosnim godinama udaljena od psihijatrije. Danas dominira liječenje u kojem se velikim dijelom koriste učinkoviti kemijski pripravci zbog čega je takvo liječenje znatno ugodnije i bezbolnije. Izraz psihijatrija prvi je upotrijebio njemački liječnik, anatom Johann Christian još početkom 19. st. Grana je to medicine koja se bavi: “traženjem uzroka, prevencijom, dijagnosticiranjem, liječenjem mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju”. Ova definicija je nešto izmijenjena u odnosu na starije definicije jer nova na prvo mjesto stavlja prevenciju, a ne liječenje. Zašto je tome tako, jednostavno zato što unatoč silnom napretku ove grane medicine brojne bolesti se još uvijek ne mogu liječiti. Većina pacijenata sa svojim psihološkim problemima danas, baš kao i kroz dugu povijest, izlazi teško na kraj. U osnovi mentalni problemi su često kronični, samo što se rijetko tako tretiraju. Učinkovitost liječenja unatoč napretku znanosti je varijabilna. Neki se odlično liječe, dok drugi slabo ili uopće ne reagiraju na terapiju. Većina je negdje između tih krajnosti.

Etička pitanja

Područje psihijatrije je etički zahtjevnije od većine drugih djelatnosti vezanih uz medicinu,  i psihologiju jer psihijatar snosi odgovornost za živote teških psihičkih bolesnika, ali i osoba s kojima ove dolaze u dodir. Psihijatri imaju svoj etički kodeks, prvi put dan u Havajskoj deklaraciji 1977. godine, ali se on neprestano nadopunjava. Kodeks pokriva važna pitanja poput onoga povjerljivosti informacija, smrtne kazne, eutanazije, odabira spola i mnoga druga, no i tu se događaju propusti pa se neki psihijatri odlučuju ogriješiti u pravila struke. Ukoliko vam se to slučajno dogodi možete se pozvati na nadležne institucije i Liječničku komoru u svojoj zemlji, a ako to ne upali onda se možete pokušati obratiti međunarodnim ustanovama koja štite prava osoba s određenim psihičkim problemima.

U idućem nastavku putujte s nama, kroz povijest psihijatrije od prvih naznaka psihičkih problema još u neolitiku do kvaziznanstvene frenologije, koju su kasnije prigrlili nacisti… 

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari