Kristal smrti: Početkom osamdesetih, na američkim ulicama pojavio se “prljavi rođak” kokaina!

Crack bismo mogli nazvati prljavim rođakom kokaina. Dok se kokain proizvodi ekstrakcijom iz lišća grmaste zimzelene biljke koke i konzumira ušmrkavanjem, crack je ulični naziv za slobodnu bazu kokaina koja se dobiva preradom kokain-hidroklorida, bijelog kristala gorkog okusa i anestetičnog djelovanja, u tvar pripremljenu za pušenje. Pri tom procesu nekoć se koristio eter, no budući da je postupak bio iznimno riskantan (eter je iznimno eksplozivan), za dobivanje slobodne baze kokaina počela se upotrebljavati soda bikarbona, nekad i amonijak. Rezultat su kristalići koji se na ulici prodaju pod imenom crack. Naziv ove droge odnosi se na pucketanje koje se čuje pri pušenju smjese.

Za razliku od “bijelog”, što je najčešći nadimak kokaina, crack je jeftina droga. Pušenje cracka izaziva bržu i snažniju euforiju od šmrkanja kokaina koja, osim toga, traje kraće (nakon konzumacije cracka, osoba je high tek desetak minuta, dok euforija koju izaziva kokain traje triput duže). Cijena, intenzitet vrhunca i praktična metoda uzimanja glavni su razlozi zbog kojih je puno više ovisnika o cracku (tzv. “crackheads”) nego o kokainu. Droga se pojavila početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u siromašnim crnačkim četvrtima New Yorka, Los Angelesa i Miamija. Ulice su bile prepune mladih, nerijetko školaraca, koji su bauljali naokolo poput zombija, mozga “sprženog” jeftinom drogom, a sukobi bandi oko teritorija dosegli su vrhunac. Kako bi stale na kraj nasilju brojčano nadmoćnih “Cripsa”, suparničke bande osnovale su koaliciju “United Blood Nation”, skraćeno “Bloods”. Tih dana, američke ulice doslovce su plivale u krvi.

Crack, koji je stajao u pozadini većine krvoprolića, iznimno je opasna supstancija. U manjim količinama povisuje puls, krvni tlak i tjelesnu temperaturu, smanjuje apetit i potrebu za snom, stvara osjećaj euforije i energičnosti te uzrokuje promjenu percepcije. Kod dugotrajnog korištenja, dolazi do uništavanja dišnih organa i srca, bolnoga grčenja mišića, paranoidnih halucinacija (jedna od najčešćih je ona o insektima koji gmižu pod kižom, zbog čega se ovisnii znaju izgrebati do krvi) pa čak i psihoze. U kombinaciji s heroinom (tzv. speedball), najbrži je put prema mrtvačnici. Unatoč svemu navedenom, brojne su zvijezde eksperimentirale s ovom strašnom drogom.

Pjevačicu Whitney Houston na nju je navukao rođeni brat; Amy Winehuose zbog nje je završila dva metra pod zemljom; Ozzy Osbourne je pušio crack u društvu redatelja horora Roba Zombiea; komičar Richard Pryor kao mladić si je spržio lice lulom za crack; George Michael je 2008. uhićen zbog posjedovanja ove droge, a samo mjesec dana kasnije “pala” je Tatum O’Neal, koja nije uspjela uvjeriti policajce da je drogu nabavila samo kako bi vježbala za ulogu narkomanke; usne rappera Flavora Flava bile su pune krasta zbog doticaja s vrelom lulom; producent Aaron Sorkin svakodnevno je palio lulicu dok je radio na serijalu “Zapadno krilo”; Robert Downey Jr. halucinirao je da ga pokušavaju proždrijeti bijele zmije kad se zaigrao sa speedballom, u mladosti su o cracku bili ovisni Samuel L. Jackson i Oprah Winfrey, a  50 Cent je pak kao tinejdžer uhićen nakon što je pokušao prodati crack policajcu u civilu!

Piše: Lucija Kapural

Komentari