Kratka povijest grudnjaka

Nije slučajno što toliki muškarci luduju za damama obdarenim u području prsnog koša. Neki znanstvenici vjeruju da su grudi porazile stražnjicu kao primarni seksualni objekt kad se čovjek uspravio na dvije noge. U drevnoj minojskoj kulturi, žene su ih podvezivale širokim opasačem, što ih je činilo uočljivijima i zavodljivijima. Neka vrsta grudnjaka spominje se i u četrnaestom pjevanju “Ilijade”: Homerov izraz “kestos himas” mogao bi se prevesti kao “izvezeni opasač”, a odnosi se na komad odjeće kojim je božica ljubavi i ljepote Afrodita naglasila ljepotu svojih jedrih dojki. Na skulpturama iz klasična grčkog perioda, takvih ormi nema: sise su izložene pogledima. Slobodno su lelujale i one u djelatnica prvoga antičkog bordela, otvorenog 549. godine prije Krista. Prijateljice noći stajale su na ulici obnaženih grudi, nudeći ponešto za svačiji ukus: bilo je suhonjavih i obloženih salom, starih i mladih, stasitih i pogrbljenih. Za slučaj da netko ne bi shvatio u kojoj branši rade, nosile su natpis s porukom “Slijedi me!”. One obdarenije su – tko bi rekao – postizale veću cijenu.

No, nisu sve kulture preferirale sisurine. Drevni Rimljani, koji su u svemu naglašavali sklad, bujna ili, nedajbože, viseća poprsja smatrali su komičnim, pa su djevojčice tjerali da odmalena nose povez zvan “fascia”, koji je trebao usporiti njihov rast. I u Europi ranoga srednjeg vijeka na cijeni su bile sićušne sisice, tek nešto veće od uboda komarca, a u “Zemlji izlazećeg sunca” je tako i danas – kako bi prirodni prirast grudi držale pod kontrolom, Japanke ih utežu u posebno konstruirane tijesne grudnjake. Štoviše, u toj zemlji velike su grudi u prošlosti smatrane pečatom sramote, zaštitnim znakom prostitutki i zločestih cura.

“Velike” se na velika vrata vraćaju u modu u četrnaestom stoljeću, zajedno s grudnjacima koji su ih toliko podizali da su znale poskočiti do vrata. Kako je neki užasnuti onodobni svećenik primijetio, “svijeća se mogla utisnuti između njih”. Grudnjak sličan onome kakav danas poznajemo izmislili su, dakako, razvratni Francuzi. Prsne potpornje duhovito su zvali soutien-gorge, što bi u slobodnom prijevodu značilo “zaštita za grlo”. Katarina de Medici, supruga francuskog kralja Henrika II., u šesnaestom stoljeću uvodi novi trend: dvorskim damama je zabranila da šeću naokolo sa širokim strukom, naloživši im da se utegnu u korzet tako da su im grudi napadno izvirivale iz dekoltea. Grudi je naglašavalo i razdoblje ampira, slijedeći modni izričaj carice Josephine: dotična je u trudnoći nosila haljine visokog struka, kako bi sakrila trbuh.

Koncem osamnaestog stoljeća, grudnjaci izlaze iz mode, a umjesto njih sise su neko vrijeme pridržavali džepovi ugrađeni u haljine. Slabije obdarene dame patile su zbog novoga modnog imperativa, pa su nedostatak kvalitetnih dizalica nadomještale umetanjem lažnih sisa, izrađenih od voska. Zabilježeno je da se jedna engleska mladenka, shrvana uzbuđenjem zbog velikog dana, onesvijestila u crkvi. Kad se probudila, spoznala je da joj je jedna voštana sisa ispala i otkotrljala se ispod oltara. Je li budući suprug, shvativši da mu pokušava prodati muda pod bubrege, pobjegao glavom bez obzira ili je računao da bolje i mala nego nikakva sisa, nije poznato…

Prvi grudnjak patentiran je 1014. u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o izumu 23-godišnje Mary Phelps Jacob, dokone djevojke iz visokog društva. Sirota mala bogatašica je, naime, patila zbog svojih gigantskih sisurina, koje su se znojile i mučile ispod tijesnih korzeta. Kako bi im dala slobodu koju zaslužuju, uz pomoć sluškinje je od dva svilena rupčića povezana ružičastom vrpcom izradila udoban grudnjak. Kad ju je prijateljica zamolila da i njoj napravi takav, Mary je nanjušila miris love. Patentirala je svoj izum a potom patent za 1500 dolara prodala tvrtki “Warner”, kojoj je donio zaradu od – petnaest milijuna!

Uspjehu grudnjaka pridonio je i Prvi svjetski rat: američka vlada zamolila je žene da prestanu kupovati korzete, kako bi ostalo više metala za proizvodnju oružja. Navodno je to uštedjelo tridesetak tisuća tona metala, dovoljno za dva bojna broda, a korzet je završio u ropotarnici povijesti. Dok su muškarci bili na ratištu, žene su uživale u novostečenim slobodama: zarađivale su vlastitu plaću i slobodno se kretale zahvaljujući grudnjaku. Godine 1943. stvoren je slavni push-up: za prsatu Jane Russell, koja je glumila u njegovom filmu “The Outlaw”, izradio ga je ekscentrični filmaš i projektant zrakoplova Howard Hughes, upregnuvši u taj pothvat svoju inženjersku stručnost. Ako zanemarimo feministkinje, koje su 1968. masovno spaljivale grudnjake (u njima su gledale amblem robovanja idealima ljepote, nametnutim od strane – fuj – muškaraca), ovaj komad donjeg rublja ne prestaje gubiti na popularnosti do danas.

Piše: Lucija Kapural

Komentari