Kraljevi kraljeva: Uspon i pad moćne perzijske dinastije, progonitelja kršćana

Sasanidi, perzijska dinastija koja je vladala od 226. do potpunoga sloma 651. godine, korijene vuče od Sasana, svećenika hrama božice ognja Anahite u Farsu. Sasanov sin ljupkog imena Papak bio je ovisni vladar u Perziji pod Arsakidima, dinastijom koja je na tronu sjedila gotovo pola tisućljeća. Ardašir I., starog Papka sin, likvidirao je vlastita starijeg brata Šapura, a potom podigao ustanak protiv arsakidskog poglavara Artabana V. Iz njega je izišao kao pobjednik, okrunivši se za perzijskog kralja.

Za vladavine njegova sina Šapura I., Sasanidi su proširili vlast na prostrano područje od Kaspijskoga jezera do Perzijskoga zaljeva, od gornjeg Eufrata i Tigrisa do Taškenta i Pešavara. Učvrstili su unutarnju državnu organizaciju i uspostavili snažnu birokraciju, zamijenivši partski feudalizam centraliziranom upravom i preustrojivši vazalna kraljevstva u provincije kojima su upravljali sasanidski knezovi. Uveli su zoroastrizam kao državnu religiju te, nastojeći ugušiti pokrete nezadovoljnih slojeva, progonili kršćanstvo, manihejstvo i mazdaizam.

Vrhunac moći i kulturnog napretka dosegnuli su u šestom srtoljeću, da bi potom, kroz ratove s Rimskim Carstvom, Bizantom i Arapima, polagano počeli kliziti prema propasti. Godine 651., posljednji sasanidski šah Jezdegerd III. pretrpio je poraz u naletu arapskih osvajanja kalifata Omejida, čime dinastija službeno prestaje postojati.

Era Sasanida smatra se jednim od najvažnijih perioda u povijesti Irana, a njihovi vladari su koristili titulu šahanšaha (“kralja kraljeva”), budući da su guverneri provincija često nosili titulu kraljeva.


Na području zapadnog Irana, arheolozi su nedavno otkopali zid izgrađen za vladavine ove dinastije. Impresivnu građevinu, dugačku otprilike stotinu kilometara i usporedivu sa slavnim Hadrijanovim zidom, otkrili su u blizini Sarpol-e Zahaba, grada u provinciji Kermanšah. Proračuni pokazuju da je njegovu izgradnju korišteno gotovo milijun kubičnih metara kamena. Istraživači vjeruju da ga je, između sedmog i četvrog stoljeća prije Krista, podigao ga jedan od monarha iz dinastije Sasanida, no zasad nije poznato u koju se svrhu koristio.

Piše: Lucija Kapural

Komentari