Zašto je kralj Henrik VI. zabranio ljubljenje? Kada se to dogodilo i u kojim okolnostima? Koliko su se ljudi pridržavali donesenih mjera? Zanimaju li vas odgovori na ova pitanja, pročitajte tekst koji je pred vama.
Kralj posebno ugrožena persona
Crna smrt ili kuga se naglo proširila Europom tijekom 1438. i 1439. U vrijeme dok je kuga haračila, Henrik VI. zabranio je ljubljenje kako bi se spriječilo ili barem ublažilo širenje kuge. Zapravo nije to učinio on sam, već njegov parlament koji se sastao u kraljevskoj palači (Westminsteru). Zabrana je donesena 16. srpnja 1439. godine. U to su se vrijeme ljudi često pozdravljali poljupcima, što je bio dio katoličke tradicije, koja je i kod nas raširena, ali obično je svedena na razmjenu poljubaca s malim brojem ljudi s kojima smo izuzetno bliski. Za Henrika VI. i njegovu svitu ta je odluka bila od posebnog značaja jer su kralja svi ljubili odnosno najvećim dijelom njegov prsten, što ga je činilo posebno ugroženom personom.
“Molba” podanicima da mu ne ljube prsten
Ljudi su se češće ljubili negoli to danas, čini se da su se ljubakali ne samo prilikom pozdravljanja već i kod potpisivanja ugovora, u znak poštovanja… U dekretu koji je izdan 1439. navedeno je da kralj izričito moli svoje podanike da mu prestanu ljubiti prsten. U srednjem vijeku higijena inače nije bila na nivou. Unatoč slabo razvijenoj medicini kraljevo je savjetodavno tijelo pokušalo na taj način ako ništa smanjiti broj bolesnih jer je kuga Europom već dugo harala.
Utrljavanja mrtvih životinjskih tijela u kožu
Englezi se nisu u to vrijeme ljubili u obraz već su se ljubakali na intimniji način poljupcem u usta. Kraljevsko je savjetodavno tijelo uočilo vezu između širenja bolesti i međusobnih kontakata. Nakon što je epidemija kuge u drugoj polovici 14 st. odnijela pedeset posto europskog stanovništva, viši slojevi društva su postali oprezniji. Ne samo da su se prestali ljubiti već su počeli držati distancu jedni od drugih. Zabrana ljubljenja bila je pokušaj sprječavanja širenja bolesti, ali su se koristile i druge metode. Tako se preporučivalo da se u sprječavanju zaraze koriste tijela mrtvih životinja, a koja su se trljačo truplom neke životinje, poput pileta ili goluba, što vam je već bilo pri ruci. Pijavice su bile, također, metoda učestalog liječenja za razne bolesti pa se smatralo da ni ovdje neće odmoći.
Rog jednoroga i smrvljeni smaragdi
Postojali su i drugi “lijekovi”, poput smrvljenog roga jednoroga, naravno pod uvjetom da postoji, ali koga briga. Ako niste bili u mogućnosti doći do “jednoroga” mogli ste pribjeći drugoj metodi mrvljenja smaragda koje je velik broj ljudi zasigurno “imao u zalihama” i onda pojesti jednu takvu žlicu. No, utješno je da je postojala i znatno jeftinija metoda, koja se sastojala od upotrebe ljudskog izmeta, kojim su se mazala određena područja tijela, poput pazuha i prepona. Ukoliko Vam ništa od navedenog nije bilo po volji postojao je još jedan način liječenja, a taj se sastojao u zvanju liječnika, Naravno, ukoliko je još uvijek bio živ, da bolesnika izmlati štapom kako bi mu pročistio tijelo i dušu. Bila je to prethodnica danas popularnog reklamnog slogana “platiš jedan, a dobiješ dva”. Naravno, za to ste već morali imati nešto ušteđevine. Ako ništa nije bilo dovoljno efikasno kao krajnja metoda preporučivalo se ispijanje žive.
Ostati u gradu ili otići?
Ljudi su umirali u velikom broju tako da su se na ulicama “popikavali” na leševe. Ukoliko je pokojnik imao sreće da ima nekog tko će ga pokopati problem je bio što možda nije bilo dostupnih svećenika za dostojan ispraćaj jer su neki odbijali ići na teren u strahu od zaraze, a neki su bili pokojni. Od svih tih zabrana nije bilo prevelike koristi. U kaosu koji je vladao mnogi nisu znali da li bi otišli van grada ili ostali u njemu. Naravno, to se odnosi na one koji su imali više nekretnina, pa su mogli bez problema mijenjati mjesto boravka. Kuga je bila bolest koja je pogađala sve i sirotinju i bogate. Neki su se odlučivali u vrijeme kuge na suprotan potez od ubičajenog pa bi se s ladanja vratili u grad jer su mislili da će u gradu dobiti bolju medicinsku skrb.
Pridržavanje mjera
Ne postoje izvori koji bi nam dali odgovor na pitanje koliko se poštovala zabrana ljubljenja. Sam se kralj toga pridržavao, bilo iz straha od bolesti ili zbog toga kako bi pružio primjer drugima. Kako su epidemije odlazile i dolazile Englezi su ipak odustali od svog tradicionalnog običaja ljubljenja u usta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
