Na sibirskom poluotoku Jamalu, preciznije, obali jezera Pechevalavato, lokalni stanovnici nedavno su pronašli fragmente kostura vunastog mamuta, kao i fosilizirane komadiće mekog tkiva ovoga golemog sisavca. Ostaci će, javljaju ruski mediji, biti otpremljeni u Istraživački centar za arktičke studije, gdje će ih potom analizirati tim iskusnih paleontologa. Na Jamalu, čiji se najveći dio nalazi sjeverno od Arktičkog kruga, u zoni permafrosta – gdje zime traju i duže od osam mjeseci – već su u nekoliko navrata otkrivene dobro očuvane kosti mamuta. Najpoznatije su one mladunaca Maše i Ljube, otkopane 1988. odnosno 2007. godine. Vunasti mamuti, vrsta slonova iz gornjopleistocenskoga ledenog doba, nastanjivali su golema prostranstva Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Bili su dvostruko veći i teži od današnjih slonova – mužjaci su mogli narasti do nevjerojatnih pet i pol metara visine, a težina im je u prosjeku iznosila dvanaest tona! Tijela su im bila prekrivena gustim crvenkastim krznom, a naročito impresivne bile su njihove dugačke, spiralno svinute kljove. Premda oko uzroka njihova izumiranja ne postoji konsenzus u znanstvenoj zajednici, većina stručnjaka smatra da im je, prije otprilike četiri tisuće godina, presudila kombinacija klimatskih promjena i ljudskog faktora. Naši preci izlovili su ih, pretpostavlja se, zbog mesa, krzna i kljova.
Piše: Lucija Kapural
