Hopi, pleme iz skupine Pueblo Indijanaca koje nastanjuje područje američke savezne države Arizone, do današnjeg je dana zadržalo pretkolumbovski način života. Ovaj miroljubivi narod (“Hópitu”, kako sami sebe nazivaju, znači upravo to, “miroljubivi”) poznat je po terasastim građevinama od kamena i cigle, rukotvorinama od keramike i školjaka, kompleksnim ženskim frizurama nalik na dva roga, koje su poslužile kao inspiracija za vizualni identitet princeze Leie iz “Ratova zvijezda”, plesu sa živim zmijama u ustima, kojim prizivaju kišu, te uistinu osebujnim vjerovanjima.
Jedno od božanstava koje je ovaj narod štovao bio je Kokopelli. Osim ekspresne dostave beba ženama i sklapanja brakova, u njegovoj nadležnosti bile su agrikultura, glazba i magija. Premda svestran i moćan, siroti bog bio je strahovito ružan: imao je buljave oči i grbu na leđima a, kao da to nije dovoljno, iz glave su mu rasla dugačka ticala. Žene je uporno pokušavao zavesti virtuoznom svirkom na flauti, ali ga čak ni najveće očajnice nisu htjele ugostiti u krevetu. Posramljen, skrio se u šumu, gdje su mu jedino društvo pravile zmije.
Jednog jutra, dok je tumarao među stablima, u daljini je ugledao prelijepu djevojku koja je grabila vodu iz izvora. Zaljubio se preko ušiju – i ticala – te odlučio pošto-poto osvojiti odabranicu. Ne želeći se pred njom ukazati u svoj svojoj ružnoći, neprimjetno ju je slijedio. Kad je ova čučnula u grm kako se popiškila, Kokopelli je znao da je došlo njegovih pet minuta. Iščupao je vlastiti spolni organ (!), dugačak poput zmije i krilat (!!), te ga poslao prema objektu svoje požude!
Penis je napravio ono što penisi već rade, pa se ljepotica nakon nekog vremena našla s trbuhom do zuba. Trenutak kad je rodila sina bio je najsretniji u njenom životu, ali i najtužniji, jer nije imala pojma tko mu je otac. Jedan mudri starac iznašao je rješenje problema.
Odlučeno je da svi muškarci, kako ljudi tako i bogovi, pruže bebi stručak cvijeća: onaj koji beba prihvati u ruku nepogrešivo će označiti njezina oca. Kad je Kokopelli došao na red sa svojom skromnom kiticom, svima je bilo jasno da je upravo njegova, nimalo skromna “kitica” obavila “posao”. Ljepotica je isprva bila razočarana kad su joj rekli da se mora udati za gabora, ali je s vremenom shvatila da je Kokopelli iznimno dobar bog, te se u njega zaljubila.
Piše: Lucija Kapural
