Kobna Zoot odijela izazvala nezamisliv kaos na američkim ulicama (2. dio)

Film "Maska" popularizirao je ponovno ova odijela. Fotografija: Pinterest.

Upravo je uhićenje više stotina Hispanoamerikanaca nakon pronalaženja mrtvog tijela u Sanjivoj laguni bila neka vrsta uvertire u najveće rasne nerede zabilježene u Los Angelesu. Oni su izbili na ulicama grada tijekom lipnja 1943. godine. Situacija je eksplodirala na samom kraju mjeseca svibnja kada je američkog mornara premlatila hispanoamerička mladež. Bio je to dodatan poticaj za daljnje širenje nasilja koji će Los Angeles uzdrmati  iz temelja u lipnju 1943. Nakon ovoga čina bijelci su odlučili uzeti “pravdu” u svoje ruke. Vojnici i mornari,  ali i obični građani su se naoružali priručnim sredstvima i krenuli u obračun s Hispanoamerikancima i drugim manjinama. Bilo je tu svega bejzbol palica, letava i drugog priručnog oružja. Zajednički nazivnik grupacije napadača je bio taj što su svi napadači bili bijeli.

Mornarica i rulja s palicama. Fotografija: US Library of Congress.

Gomila je sada javno linčovala sumnjivce među manjinama. Policija je sve to gledala sa strane i nije se previše miješala.  Kada bi se na kraju sukoba i umiješala uhićivala je žrtve, a napadače proglašavala junacima. Divljačka je masa ulazila u kafiće i kina te premlaćivala svakog tko je nosio karakterističnu odjeću ili određenu frizuru poput tzv pačjeg repa. Ova je frizura bila dio tog identiteta, a  karakterizirana je obostranim začešljavanjem kose koja se usmjerava prema sredini.

Frizura u stilu tzv. pačjeg repa. Fotografija:
Next Luxury.

I dok se u početku bijes javnosti usredotočio na one koji su nosili karakterističnu predimenzioniranu odjeću s vremenom su napadači postali manje izbirljivi, pa su napadali sve migrante koji su im se našli na putu, napose Afroamerikance. Među žrtvama je bio i velik broj tinejdžera. Naravno, organizirala se i druga manjinska strana, ali su se neredi do  7. lipnja proširili iz centra i u okolne četvrti grada. O položaju migranata i njihovoj percepciji od strane prosječnog Amerikanca svjedoči činjenica da su taksisti nudili besplatnu vožnju vojnicima i drugima koji su krenuli u rat s manjinama. U Los Angeles su uskoro počeli dolaziti i bijelci iz drugih sredina poput San Diega. Predstavnici manjina u gradu tražili su intervenciju od države i lokalnih dužnosnika, no njihove molbe nisu uslišane. Jedan je očevidac opisao ta događanja ovim riječima:

U ponedjeljak navečer, 7. lipnja, tisuće Angelenosa… izašlo je u masovni linč. Marširajući ulicama u centru Los Angelesa, gomila od nekoliko tisuća vojnika, mornara i civila, nastavila je premlaćivati svakog ‘zoot-suitera’ kojega je našla. Zaustavljeni su automobili, a Meksikanci, kao i pojedini Filipinci i crnci su izvučeni sa svojih sjedala i bacani na ulice gdje su pretučeni u sadističkom ludilu.

Žrtve nereda. Fotografija:California Historical Society.

Žrtve su obično uz mlačenje bile i svučene do gole, a njihova je prevelika i “uvredljiva” odjeća potom zapaljena. Iako nije bilo mrtvih što je pravo čudo, najgore je prošao, koliko nam je poznato, jedan mladi crnac odjeven u tvorničko odijelo, a koji nije veze imao s karakterističnom odjećom manjina. Njega je razjarena gomila izvukla iz tramvaja te mu iskopala jedno oko džepnim nožićem.


Uništavanje automobila tijekom nereda. Fotografija:
MilitaryHistoryNow.com.

Teška lekcija za migrante i bijela laž!

Kako su se neredi širili situacija je izmakla kontroli i postojala je sve ozbiljnija. Ne bi li se uspostavila kontrola nad razjarenom vojskom i mornarima, vojska je povučena u vojarne, a mornari na brodove i sve je stalo, 8 lipnja 1943.  Gradsko vijeće je već idućeg dana donijelo pragmatično i sasvim bjelačko rješenje kojim je zabranilo ovu prepoznatljiva odjeću manjina.
Bila je to teška ali poučna lekcija za migrante koji su mislili da dolaze u zemlju koja je otvorena prema svima i koja se hvalila svojom liberalnošću. Gradsko vijeće je potom donijelo odluku da se istraže uzroci pobune. Nakon provedene istrage utvrđeno je ono što je očito unaprijed dogovoreno, a to je da pobuna nije bila rasno motivirana, što je bila čista bijela laž. Još iste godine slični incidenti su se dogodili i u drugim velikim američkim gradovima kao što su Philadelphia, Chicago i Detroit.

Pozadina rata na ulicama Los Angelesa

Zoot odijela su bili povod pobune koja bi i bez ovih odijela prije ili kasnije isplivala na površinu. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata sklopljen je dogovor poznat kao Bracero Program između vlade Sjedinjenih Država i Meksika, a koji je podrazumijevao više ugovora o dolasku meksičkih građana na privremeni rad u Sjedinjene Države, a sve to kako bi se nadoknadio gubitak radne snage odlaskom velikog dijela muške populacije u rat. Uglavnom su to bili marginalni poslovi u poljoprivredi i tvornicama. No, Amerika je već tada imala velik broj meksičkih migranata. Upravo je novi priljev došljaka uzrokovao nemire i rast rasne netrpeljivosti jer je njihov dolazak viđen kao prijetnja američkim vrijednostima, te su migranti doživljeni kao oni koji će uzeti bijelim Amerikancima sve što je njihovo dok oni ginu u ratu.

Ovaj je događa ukazao na duboku rasnu podijeljenost u samoj Americi. Hispanoamerička populacija dobila je svojevrsnu etiketu kriminalnog miljea, a koje se ni danas nije riješila. Ovaj je sukob pokazao kako se moda može perfidno koristiti u razne političke svrhe. Iako se Amerika diči i dalje slobodama i jednakim pravima za sve, i dalje je to društvo u kojem vlada rasizam, ksenofobija, i u kojem je američki san rezerviran samo za određene društvene skupine.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari