Kljunovi drevnih ptica trkačica funkcionirali su kao svojevrsne sonde

Neke od ptica koje plijen traže u zemlji na kljunovima imaju specijalni organ – pomoću njega detektiraju vibracije pod površinom. Ovo nevjerojatno “šesto čulo”, koje znanstvenici nazivaju “udaljenim dodirom”, posjeduju članovi obitelji ptica trkačica, primjerice kiviji, te močvarica, kao što su ibisi. Zanimljivo, sličan organ, koji im zapravo ničem ne služi, posjeduju emui i nojevi, ptice koje ne traže hranu pod površinom. Kod njih se po svoj prilici radi o rudimentima koji tijekom evolucije nisu nestali, odnosno funkcionalno redudantnim organima poput kostiju stražnjih udova kod kitova i pitona. U nedavno objavljenoj studiji, južnoafrički znanstvenici dokazali su da je ovo jedinstveno čulo postojalo još u razdoblju krede, kod drevnih litornitida, predaka današnjih ptica trkačica. “Ostatke ovih organa više smo puta imali priliku proučiti u fosilnim nalazima. Riječ je o koštanim udubljenjima u njihovim kljunovima”, objašnjava glavna autorica studije Carla du Toit, znanstvenica s Instituta afričke ornitologije na Sveučilištu u Cape Townu. “Upravo zbog tih udubljenja, njihovi kljunovi funkcionirali su kao svojevrsne sonde”. Litornitidi, ptice malenih tijela te dugačkih nogu i kljunova, koegzistirale su s dinosaurima. Sposobnost adaptacije, u koji se ubraja i ovakav kljun, omogućila im je preživljavanje. Štoviše, dokazi sugeriraju da su se organi za “udaljeni dodir” razvili iz osjetljivih njuški njihovih predaka, donosaura.

Piše: Lucija Kapural

Komentari