Qin Shi Huangdi (259. prije Krista – 210. prije Krista), osnivač dinastije Qin te prvi car koji je zavladao čitavom današnjom Kinom, bio je punokrvi gad. Kineski Machiavelli vodio se maksimom “cilj opravdava sredstvo”, a njegova vladavina bila je obilježena nasiljem, gramzivošću i podmuklošću. Za vas smo odabrali pregršt anegdota i legendi iz života “Žutog cara”!
Lijepe knjige lijepo gore
Podanike je kontrolirao strahom od drastičnih kazni, vjerujući u urođenu sebičnost čovjeka. Zabranio je sva filozofska učenja koja su tome kontrirala, poput konfucijanizma i taoizma, te je pod njegovom čizmom spaljeno na stotine nepoćudnih tekstova. Taj kulturocid pravdao je “obranom državnih interesa”. Osim knjiga, s vremena na vrijeme je – na iznimno okrutne načine – uništavao i njihove autore, napose one koji su bili dovoljno ludi da kritiziraju njegov stil vladanja. Nadzirao je svaki aspekt života u svome velikom carstvu, u čemu se oslanjao na pomoć generala Menga Tiana, čovjeka koji u okrutnosti nije zaostajao za njim. Da stvar bude gora, car je podanicima nametnuo goleme namete, mnoge gurnuvši preko ruba siromaštva. Kao takav, dakako, nije uživao osobitu popularnost u narodu. Mnogi su mu pokušali skinuti glavu s ramena, no spretni i ubojiti stražari čuvali su ga poput pit bullova, pa su svi atentati bili fijasko. Onaj najzabavniji pokušao je izvršiti Gao Jianli, jedan od glazbenika s carskog dvora. Qin Shiju se prišuljao s leđa, s namjerom da ga umlati – vlastitom lutnjom! Na žalost naroda, promašio je, za što je platio životom. Prethodno, car mu je dao izvaditi oči.
Zid kostiju
Valja naglasiti da car nije samo razarao nego je i gradio, i to u svome megalomanskom stilu. Godine 214. prije Krista, netom nakon što je zasjeo na tron, započeli su kompleksni radovi na zaštiti od upada neprijateljskih plemena, napose Huna. Ta gradnja je s vremenom prerasla u ono što danas nazivamo Kineskim zidom. Poznat i kao Wanli Changcheng (“Veliki zid”), obrambeni zid dug oko 6.250 kilometara, visok do šesnaest metara te ojačan s 25.000 kula smatra se jednim od svjetskih čuda graditeljstva. Huangdi je postavio temelje najveće fortifikacijske građevina na svijetu te u jedinstveni sustav dao povezati već postojeće pojedinačne bedeme, podignute između sedmog i četvrtog stoljeća prije Krista. U velebno zdanje utkane su kosti mnogih robova koji su ga gradili – kad bi siroti ljudi lipsali od naporna posla, jednostavno bi ih žive zazidali u ovu građevinu! Huangdi je, valja naglasiti, osobno nadzirao radove (i poneka smaknuća), obilazeći čitavu Kinu. Konačan oblik zid je dobio u petnaestom stoljeću, za vladavine dinastije Ming.
Čudesni napitak za život vječni
Car je raspolagao je nezamislivim bogatstvom i stotinama poslušnih konkubina, no to mu nije bilo dovoljno. Proučavao je alkemijske i magijske spise, u jalovoj potrazi za “eliksirom života”. Kasnije, taj zadatak je delegirao drugima. Nije se, naime, mogao pomiriti s idejom da će jednog dana postati hrana za crve, pa je na svome dvoru okupio najveće učenjake te im naložio da mu priprave napitak besmrtnosti. Motivacije radi, dodao je kako će ih, ako u tome ne uspiju, skratiti za glave. Nemajući druge, ovi su smućkali nekakav pripravak te ga ponudili svome gospodaru, tvrdeći kako će mu redovita konzumacija omogućiti život vječni. Car ga je ispijao svakog jutra no, umjesto da ga produži, skratio mu je život. Jedan od sastojaka “čarobnog napitka” bila je, naime, živa. Na sreću učenjaka, Huangdi više nije bio u prilici da ih kazni za njihov podbačaj. Car je, u mukama, izdahnuo 210. godine prije Krista, u četrdeset devetoj godini. Prema legendi, netom prije toga u blizini Žute rijeke je aterirao meteor. Nepoznat netko na njega je urezao proročanske riječi “Prvi car će umrijeti a njegova zemlja će biti podijeljena”. Uistinu, dinastija Qin se nakon njegove smrti na vlasti održala puke četiri godine, dok je nije smijenila dinastija Han. Državno uređenje koje je uveo Huangdi, gdje car ima apsolutističku vlast, u Kini se, međutim, održalo sve do 1912. godine, kad je posljednji kineski car Pu Yi abdicirao, a Kina postala republika.
Nijemi čuvari
Godine 1974. godine, kineski farmeri sudjelovali su u najvećem arheološkom otkriću dvadesetog stoljeća, i to posve slučajno. U potrazi za vodom, kopali su u blizini Xi’ana, glavnog grada pokrajine Shaanxi, kad su počeli nailaziti na dijelove grnčarije, ali i glave neobičnih skulptura. Svijet je tada saznao za fantastičnu vojsku od terakote, 7.000 figura ratnika i konja izrađenih u prirodnoj veličini, koja je bila dijelom golemog mauzoleja Qin Shi Huanga. U njegovoj izgradnji, prema procjenama znanstvenika, sudjelovalo je oko 700.000 radnika. Ti nijemi čuvari posljednjeg počivališta prvog cara ujedinjene Kine do današnjeg dana golicaju znatiželju znanstvenika. Zagonetka na koju nisu uspijevali naći odgovor bila je sljedeća: kako je moguće da je oružje ratnika od terakote očuvano u besprijekornom stanju? Vrhovi koplja, mačeva i strijela su, naime, u vrijeme otkrića još bili iznimno oštri, a uz to su sačuvali visoki sjaj, što gotovo nikad nije slučaj kod oružja te starine. Međunarodni tim znanstvenika nedavno je objavio da je odgovor na to pitanje možda pronađen. Odbacili su prijašnju najpopularniju tezu da oružje nije korodiralo zbog premaza od kroma, metala koji je otkriven na površini nekih primjeraka. Zaključak koji su sada donijeli ponešto je prozaičan: njegova očuvanost posljedica je slučajnosti, odnosno niza čimbenika – poput visokog udjela kalija u bronci od koje je oružje izrađeno te povoljnog sastava tla – koji su se poklopili te stvorili idealne uvjete za višestoljetno trajanje. Kako bilo, i povijest ovog mjesta natopljena je krvlju: car je navodno dao pobiti na tisuće graditelja, kako bi lokacija njegovog mauzoleja ostala tajnom!
Piše: Lucija Kapural
