Kina: Ljubavnici u zagrljaju dugom 1500 godina

Vijest o nevjerojatnom arheološkom otkriću stiže iz Kine. U pitanju je nalaz kostura ljubavnika u zagrljaju, koji intrigira znanstvenike i postavlja mnogobrojna pitanja, poput onoga što je dovelo do njihova zajedničkog ukopa; je li riječ o zajedničkoj smrti, ili o nečem sasvim drugom. Ukoliko vas zanima kineska kultura, kao i ljubavna praksa stare pa dijelom i suvremene Kine pogledajte članak koji slijedi.

Žena starija od partnera

Arheolozi su tijekom gradnje na gradilištu u gradu Datongu u kineskoj sjevernoj provinciji Shanxi pronašli ukop zagrljenog ljubavničkog para još u lipnju 2020. Procjenjuje se de je ukop star oko 1500 godina. Analiza kostura je pokazala da je muškarac bio nešto mlađi od svoje partnerice i smatra se da je imao između 29 i 35 godina dok je žena imala negdje između 35 i 40. Oboje su bili relativno niski on 1,60 m, a ona je bila samo nekoliko centimetara niža od njega. Stanje analizirane osteološke građe pokazuje da je tijelo muškarca bilo u lošijem stanju od tijela žene. Na njegovom su tijelu vidljive višestruke ozljede poput slomljene ruke, nedostajućeg dijela prsta na desnoj ruci i dr. Žena je pak imala nešto problema sa zubima i kralježnicom, no nisu pronađeni, barem ne na kosturu, pokazatelji neke ozbiljnije bolesti ili pretrpljene traume. Pokojnica je na lijevoj ruci, na prstenjaku, nosila srebrni prsten, koji je mogući pokazatelj braka, a što bi bilo u skladu i sa suvremenom kineskom praksu prema kojoj je sreća u zagrobnom životu predodređena samo za one koji su u braku, zbog čega se organiziraju bizarna vjenčanja mrtvih i živih. Prsten je ovdje vjerojatno pokazatelj braka, ali stručnjaci tvrde da to ne mora nužno biti tako već da može simbolizirati samo vezu, što bi se moglo usporediti sa zaručničkim prstenom.

Jedinstven ukop po svojoj intimnosti


Zajednički ukopi nisu rijetkost, no isprepletani ukopi jesu. Antropolozi smatraju da ovaj ukop možda pokazuje nov način iskazivanja ljubavi u ondašnjem kineskom društvu. Na istraženom području nađeno je više od 600 ukopa, među kojima su još dva sadržavala zajedničke ukope, koji nisu bili postavljeni u tako intiman položaj, kao što je ukop o kojemu je ovdje riječ. U ta dva druga ukopa žene nisu imale “vjenčano” prstenje. Povjesničari ukazuju da su iz tog perioda sačuvani zapisi, koji pokazuju da su tada zabilježeni podaci o samoubojstvima počinjenim zbog ljubavi, što je očito pokazatelj da antropološka razmišljanja idu u dobrom smjeru. Upravo preliminarna analiza njihovih tijela pokazuje da je muškarac možda umro od zadobivenih ozljeda jer su nezacijeljene traume vidljive na njegovoj ruci. Uz ranije navedenu mogućnost da je žena ubijena kako bi pratila svog partnera u zagrobnom životu, postoji i mogućnost da je jedno od njih dvoje umrlo, a drugo izvršilo nakon toga samoubojstvo ili pak da je riječ o zajedničkoj smrti od neke bolesti kojoj su podlegli otprilike u isto vrijeme.

Život u turbulentno vrijeme

Par je živio u vrijeme Sjeverne dinastije koja je poznata i kao Tuoba Wei, a koja je vladala Kinom  od druge polovice 4. do prve polovice 6. st. Na ovom je području nađeno više od 600 ukopa, koji se povezuju s drevnim nomadskim narodom Xianbei iz sjeverne Kine. Razdoblje ove dinastije opisano je kao politički turbulentno, no njezino najveće postignuće je u ujedinjenju sjeverne Kine u prvoj polovici 5. st. Upravo je u vrijeme spomenute dinastije došlo do jačanja budizma, što je možda utjecalo i na stavove o ljubavi.

Par “ide” u novi muzejski postav 

Pokraj ukopa zagrljenih pokojnika nalazile su se tri keramičke posude dok je ispod lijesa bio sloj ugljena i pepela, kao materijala koji sprečava brzo propadanje lijesa. Vrlo je vjerojatno da je riječ o ubojstvu žene kako bi pravila društvu mužu, no s obzirom i na danas visoku stopu samoubojstva u Kini, nikako se ne može isključiti i njihovo samoubojstvo, bilo jednog od njih ili u zajedničkom aranžmanu. Par će ostati u ovom položaju i u novom muzejskom postavu.

U današnjoj Kini stopa suicida je iznimno visoka, tome pridonosi stalan stres, naporni radni dani, u kojima se ne stignu izbalansirati poslovni i privatni životi, zbog čega su “ugledne” tvrtke uokolo svojih zgrada postavile mreže za sprečavanje suicida, kako njihovi počinitelji ne bi ‘obrukali’ tvrtke, umjesto da su se primjerice angažirale da promjenom poslovne politike, u korijenu spriječe buduće pokušaje samoubojstava.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari