Katherine Hetzeldorfer: Prva homoseksualka osuđena na smrt utapanjem

Povijesni spisi o suđenjima vezanim uz mušku homoseksualnost su brojni, no podaci o onim ženskim su prava rijetkost. Jedno takvo suđenje za žensku homoseksualnost odigralo se 1477. godine i to je prvo poznato takvo suđenje. Ako vas zanima ova tematika, pročitajte članak koji smo za vas danas pripremili.

Preseljenje i “partnerica”

Katherine Hetzeldorfer odlučila je napustiti rodni Nürnberg i preseliti se u Speyer na rijeci Rajni 1475. godine. O njoj nemam puno podataka osim što je poznato da je bila pripadnica srednjeg sloja, a preselila se u novu sredinu preodjevena kao muškarac u pratnji žene koju je, navodno, otela od plemića u Wertheimu. Ako se zagledamo na karti i potražimo ove gradove vidjet ćemo da se Wertheim nalazio na pola puta između Nürnberga i Speyera, pa zaista nije nemoguće da je Katherine svoju družicu upoznala tijekom putovanja i da su se one onda zajedno zaputile u Speyer.

Prijava zbog priznanja


Naša “junakinja” se odijevala kao muškarac, a svoju je družicu predstavljala kao sestru. Međutim, čini se da  Katherine nije bila monogamna već je tražila povremeno i druge žene za intimna druženja. Prijavio ju je, navodno, netko kome je u povjerenju ispričala da svojom “sestrom” ne živi u sestrinskim već više bračnim odnosima. Dapače, jedna od svjedokinja na sudu opisala je falus koji je Katherine koristila tijekom njihova odnosa. Navodno je ova napravila dildo od crvenog komada kože, sprijeda punjenog pamukom i u njega je zabola drveni štap. Štap je probušila tako da kroz njega može provući žicu koju je  vezala oko sebe. Svjedokinje su Katherine opisale kao muškarca po građi i ponašanju, ali i kao seksualno agresivnu i strastvenu ljubavnicu ili ljubavnika.

“Malo laganja”

Katherine i njezina partnerica dvije su godine živjele u Speyeru prije uhićenja. Tijekom sudskog postupka utvrđeno je da je Katherine plaćala svoja druženja sa ženama, no one su sve odreda ustvrdile da nisu znale njen spol. Višegodišnja partnerica je bila, također, svjedokinja na na ovom suđenju, ali njeno svjedočenje nije zabilježeno. U ovom slučaju sudci su se fokusirali na pitanje kako je žena mogla zavarati žene da je muškarac, pa čak i tijekom samog spolnog čina. Sama činjenica da je jedna od svjedokinja u tančine opisala dildo, jasno pokazuje da je točno znala o čemu je riječ i da je “malo lagala”. Ovi svjedoci su vrlo nepouzdani jer su se vjerojatno željeli predstaviti kao žrtve prevare, a ne kao voljni sudionici homoseksualnog čina. Slično bi se moglo konstatirati i za samu partnericu  koja je vjerojatno željela sačuvati “živu glavu”.

Ponižavajuća kazna rezervirana za žene

Katherine je osuđena na smrtnu kaznu jer se odijevala kao muškarac, živjela s drugom ženom i koristila dildo. Dodatno je optužena za otmicu i seks s otetom ženom. Osuđena je na smrt utapanjem u rijeci, a koja je izvršena u rijeci Rajni u blizini carskog grada Speyera 1477. godine. Ovaj je način pogubljenja bio ponižavajući i rezerviran za žene. Nakon ove bilješke o suđenjima homoseksualkama ima ih još nekolicina, ali su takvi zapis odista rijetki i stoga dragocjeni, poput primjerice Catherine de la Maniere i Francoise del’Estrage, kojima se sudilo 1537. u Francuskoj. Europsku povijest najvećim dijelom obilježava šutanja o lezbijstvu, a kada se o govori o ženskom homoseksualizmu onda se on promatra iz perspektive muškarca te se razina nedjela uvijek uspoređuje s muškom sodomijom.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari