Katastrofalni potres u Iranu: Usmrtio većinu od 50 000 ljudi na spavanju

Nedavni potresi koji su dobrano zatresli područje Zagreba, Petrinje i Siska, zajedno s košmarom pandemije s kojom već poduže živimo, unijeli su nesigurnost i poremetili našu svakodnevicu. U svim tim događanjima kao da je nestalo svakog sigurnog uporišta u našoj svakodnevici i nekako, se čini, da se svi pomalo navikavamo živjeti dan po dan, svjesni neizvjesnosti svakog trenutka. Jedan znatno razorniji potres od ovih relativno nedavno zabilježenih u Hrvatskoj dogodio se u Iranu 1990. godine.

Ekstremno jak potres

Iran je na trusnom području i jaki potresi prilično često potresaju ovo područje. Procjenjuje se da je u potresu život te godine izgubilo 50 000 ljudi dok ih je ozlijeđeno približno oko 135 000. Bio je to potres magnitude od 7,4 stupnjeva po Richteru, premda u pojedinim izvorima stoji da je bila riječ o potresu snage od 7,7 stupnjeva po Richteru. Potres je pogodio sjeverozapadni dio Irana pola sata nakon ponoći, u trenutku dok je većina stanovnika mirno spavala. Možemo si zapravo dobro predočiti užas s kojim su se suočili uspavani stanovnici ovog područja.

Nevolje stižu u “paketu”


Da nevolje dolaze u “paketu” pokazuje upravo ovaj iranski potres u kojem je najteže pogođena provincija Gilani, i njezini gradovi Rudbar i Manjil, a potres se osjetio i u glavnom gradu Teheranu. Naime, nakon novog jačeg potresa koji je ovo područje ponovno zatresao  u rano jutarnjim satim, jačinom od 6,5 stupnjeva po Richteru, došlo je i do puknuća brane u Rashtu, što je onemogućilo spasioce da pravovremenu stignu do unesrećenih pod ruševinama zbog čega se velik broj ljudi ugušio ispod ruševina loše izgrađenih zgrada. Procjenjuje se da je pola milijuna ljudi ostalo bez domova.

Tvrdoglavo odbijanje pomoći

Iranska vlada prihvatila je nevoljko pomoć SAD-a, ali je tvrdoglavo odbila pomoć Izraela i Južne Afrike. Rudbar teško pogođen grad koji se nalazio u blizini epicentra potresa je ponovo izgrađen, ali nije dosegao nekadašnji gospodarski zamah dok drugi grad Manjil, unatoč devastaciji bilježi određeni napredak.

Razvoj znanosti u službi privilegiranih 

Potrese za sada ne možemo sa sigurnošću predvidjeti, no možemo s razvojem znanosti i tehnologije početi s drugačijim načinima gradnje osobito na trusnim područjima, s tim da je primjena novih tehnologija ograničena na bogate zemlje pa će zemlje poput Irana još uvijek trpjeti znatno viši stupanj razaranja u potresima u odnosu na bogati dio svijeta. Nažalost, znanost i tehnologija za sada su još uvijek u službi  privilegiranih.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari