Katastrofalni potres u Iranu: Usmrtio većinu od 50 000 ljudi na spavanju

Potresi koji su dobrano zatresli područje Zagreba, Petrinje i Siska osvijestili su relativno nedavno zajedno s pandemijom neizvjesnost svakog trenutka. Bio je to i podsjetnik da ništa u životu ne uzimamo zdravo za gotov. No jedan znatno razorniji potres pogodio je Iran 1990. godine.

Ekstremno jak potres

Iran je na trusnom području i jaki potresi prilično se često događaju na ovom području. Procjenjuje se da je u potresu život te godine izgubilo 50 000 ljudi dok ih je ozlijeđeno približno oko 135 000. Bio je to potres magnitude od 7,4 stupnjeva po Richteru, premda u pojedinim izvorima stoji da je bila riječ o potresu snage od 7,7 stupnjeva po istoj ljestvici. Potres je pogodio sjeverozapadni dio Irana pola sata nakon ponoći, u trenutku dok je većina stanovnika mirno spavala. Možemo si zapravo dobro predočiti užas s kojim su se suočili uspavani stanovnici ovog područja.

Nevolje stižu u “paketu”

Da nevolje dolaze u “paketu” pokazuje upravo ovaj iranski potres u kojem je najteže pogođena provincija Gilani, i njezini gradovi Rudbar i Manjil, a potres se osjetio i u glavnom gradu Teheranu. Nakon novog jakog potres koji je ovo područje pogodio u ranim jutarnjim satima, a koji je bio jačine 6,5 stupnjeva po Richteru, došlo je i do puknuća brane u Rashtu, što je onemogućilo spasioce da pravovremenu stignu do unesrećenih zbog čega je velik broj ljudi izgubio živote pod ruševinama loše izgrađenih zgrada. Procjenjuje se da je tada pola milijuna ljudi ostalo bez domova.


Tvrdoglavo odbijanje pomoći

Iranska vlada prihvatila je nevoljko pomoć SAD-a, ali je tvrdoglavo odbila pomoć Izraela i Južne Afrike. Rudbar teško pogođen grad koji se nalazio u blizini epicentra je ponovo izgrađen, ali nije dosegao nekadašnji gospodarski zamah dok drugi grad Manjil, unatoč devastaciji bilježi određeni napredak.

Razvoj znanosti u službi privilegiranih 

Potrese za sada ne možemo sa sigurnošću predvidjeti, no možemo s razvojem znanosti i tehnologije početi s drugačijim načinima gradnje osobito na trusnim područjima. Primjena novih tehnologija u gradnji ograničena je na bogatije zemlje pa će zemlje poput Irana još uvijek trpjeti znatno viši stupanj razaranja u potresima u odnosu na privilegirani dio svijeta.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari