Karakterni glumac i beskarakterni divljak: Teška šaka glumačkog prvaka

Russell Crowe dugo je slovio za grubijana kratkog fitilja. Mlatio je pripadnike radničke klase slušalicama, davio ugledne holivudske producente, vrijeđao pripadnike sedme sile, lomio nosove kolegama… Sve se promijenilo kad je postao otac: premda i dalje pogana jezika, više nema navadu šakama mijenjati fizički opis namjernika.

Jedan od najtalentiranijih glumaca današnjice odrastao je u Strathmore Parku, predgrađu novozelandskoga grada Wellingtona. Umjetnost mu je bila u krvi: djed Stan Wemyss bio je nagrađivan snimatelj tijekom Drugoga svjetskog rata, a prabaka Erana Putiputi Heihi, Maorkinja, imala je anđeoski glas. Roditelji su na posredan način utjecali na njegov budući izbor profesije: kad su Russellu bile četiri godine, preselili su se u Australiju i osnovali kompaniju za catering, a najčešće su pripremali hranu za filmske ekipe tijekom snimanja. Dječak, koji je silno bio vezan za njih, mnogo je vremena provodio na setovima u Sydneyu.

Fasciniran filmskim svijetom, odbacio je snove o karijeri profesionalnog igrača kriketa (njegovi stariji rođaci Martin i Jeff Crowe bili su šampioni novozelandske lige!) te se, s nepunih šest godina, okušao u glumi. Debi na malom ekranu ostvario je u australskom serijalu “Spyforce”, koju je producirao majčin kum. “Pa što ako se radilo o nepotizmu, bio sam stvarno dobar… Već tada”, pohvalio je samoga sebe. Kao tinejdžer, pojavio se u nekoliko epizoda tada megapopularnih “Sudjeda”. U razdobljima glumačke suše, radio je kao berač voća, barmen, DJ, prodavač osiguranja, voditelj tombole u domu za umirovljenike te – kauboj!

Premda ga danas znamo kao glumačku legendu, prvi proboj u showbusiness ostvario je kao glazbenik. Pod umjetničkim imenom Russ Le Roq, koje zvuči kao da je posuđeno od zvijezde gay pornića, s gigantskom “kokoticom” na glavi, nastupao je po opskurnim klubovima s bendom “Roman Antix” da bi, kao 16-godišnjak, objavio singl “I Just Want To Be Like Marlon Brando”. Već tada je počeo piti i sudjelovati u barskim makljažama. Samokontrola mu nikad nije bila jača strana: jednom protivniku je odgrizao komadić mesa s obraza i ispljunuo ga na pod.

Shvativši da gluma zahtijeva apsolutnu predanost, odlučio je objesiti mikrofon o klin (pjevanju i skladanju vratit će se tek u zrelim godinama, s grupama “30 Odd Foot of Grunts” i “The Ordinary Fear of God”, te se pokazati kao nadaren kantautor!). Uloga u “Divljem koraku”, mračnoj drami u kojoj je portretirao vođu skupine neonacista, donijela mu je nagradu Australskog filmskog instituta ali i ponudu iz Hollywooda. Tamošnji debi postvario je u vesternu “Brzi i mrtvi”, da bi ga u zvjezdanu prbitu lansirala uloga u noir trileru “L.A. povjerljivo”. Na snimanju potonjeg nimalo nije uživao: nakon što se pijan potukao s nekim statistom, redatelj Curtis Hanson zabranio mu je konzumaciju alkohola.


U “Probuđenoj savjesti”, drami Michaela Manna snimljenoj po istinitom događaju, briljirao je kao zviždač u duhanskoj industriji koji zbog, je li, probuđene savjesti gubi posao, kuću, obitelj i vjetru u sustav. Kako bi što uvjerljivije portretirao proćelava sredovječnog nesretnika, nabacio je čak 20 kila suvišnog sala, tamaneći pizze i sladolede iza ponoći. Jadan nije pošteno stigao ni uživati u pohvalama kritičara i oskarovskoj nominaciji, kad je sve te kile bio prisiljen skinuti zbog uloge zlosretna rimskog generala Maximusa u “Gladijatoru”. Trud se itekako isplatio: Akademijin kipić završio je u Croweovim rukama. “Ovo je velik uspjeh za momka iz radničke klase”, komentirao je, a veselje mu nije uspjela zasjeniti ni činjenica da su mu agenti FBI-ja prišli nakon ceremonije te ga obavijestili kako ga al-Quaeda planira oteti!

Upravo na setu “Gladijatora”, glumčeva pogana ćud izbila je na površinu u svoj svojoj raskoši. Bio je nametljiv i počesto pijan, kolegama je otpuhivao dim u lice i nazivao ih netalentiranim pozerima, svima je naređivao i svađao se s redateljem, vizažistici je, kako bi je ubrzao u poslu, prislonio pištolj na sljepoočnicu, a producenta Branka Lustiga je nazvao u tri ujutro te mu zaprijetio da će ga ubiti golim rukama ako njegovim asistentima ne poveća plaću. Redatelj Ridley Scott ga je natjerao da se ispriča Lustigu.

Uloga briljantnog ali psihički bolesnog matematičara u “Genijalnom umu” priskrbila mu je još jednu oskarovsku nominaciju. Ovaj put nije imao sreće kod Akademijinih glasača ali su nagrade Zlatni globus, SAG i BAFTA bile zadovoljavajuća kompenzacija. Na dodjeli potonje, podivljao je shvativši da su mu odrezali dio govora u javnom prijenosu. Producenta Malcolma Gerrieja, kojeg je smatrao odgovornim za taj kriminalni propust, zgrabio je za vrat i pribio o zid, zaprijetivši mu da nikad više neće raditi u Hollywoodu. Kasnije te večeri, fizički je nasrnuo na obožavatelja koji ga je, kakve li drskosti, pokušao fotografirati. Nije prošlo ni mjesec dana, a neki australski student je ispričao tabloidima da ga je Crowe, ničim izazvan, napao u noćnom klubu u South New Walesu, slomivši mu palac i zarivši zube u vrat. Poseban fetiš imao je na novinare: nerijetko je prekidao intervjue, uz sočne psovke i neizostavnu napomenu da su pitanja dosadna i glupa. Glumčeva prijeka narav postala je predmetom parodije u kultnom animiranom serijalu “South Park”, gdje animirani Crowe putuje svijetom u čamcu i mlati ljude raznih nacionalnosti!

Jedna od najosebujnijih zgoda odigrala se u njujorškom hotelu, kad je Crowe iščupao telefon iz zida te njime odalamio zaprepaštena hotelskog službenika po glavi. Nakon što je mladiću upomoć priskočio kolega, i njegovo lice se pobliže upoznalo s oblikom Croweove šake. Žrtva je završila na šivanju, a nasilnik se izvukao s uvjetnom kaznom i 100.000 dolara globe. Iste te godine, u baru u Torontu, pijan je tražio od mlađahnih cura da ga poljube, a onda ih ljutito nazivao gadurama kad bi odbile njegove nasrtaje.

Nedugo nakon premijere “Genijalnog uma”, vjenčao se kolegicom Danielle Spencer, s kojom je dobio dva sina, Charlesa i Tennysona. Brak se, zbog glumčeve sklonosti suknjolovu, nije održao no napržica se nekim čudom pokazao kao divan otac. Nakon što su mališani došli na svijet, prestao je piti, a nikoga nije niti ozlijedio, barem ne ozbiljno. Uloga boksačke legende i junaka radničke klase Jamesa Braddocka u filmu “Cinderella Man” išla je u prilog novopronađenoj trezvenosti: kako bi došao u kondiciju, svakodnevno je trčao pet kilometara, plivao i dizao utege. Smršavio je 22 kilograma!

Piše: Lucija Kapural

Komentari