Mnogi ratni veterani reći će vam da je ondje, u paklu bojišnice, čovjek u stanju učiniti stvari o kakvima za civilnog života nije mogao ni sanjati. No, ono što je učinio američki narednik Leonard Alfred Funk Jr. (1916. – 1992.) prohladna popodneva 19. siječnja 1945. godine doista graniči sa znanstvenom fantastikom. U usporedbi s ovim badass vojnikom, Chuck Norris doima se poput plašljive curice!
Kako bismo vam najplastičnije dočarali prizor koji se tog dana odigrao, podsjetit ćemo vas na antologijsku scenu iz “Lovca na jelene” – onu u kojoj sadistički nastrojeni Vijetkongovci tjeraju zarobljenike – glume ih Robert De Niro i Christopher Walken – da igraju ruski rulet, da bi ovi u jednom trenutku zapali u histerični smijeh. Razlika je u tome što su na mjestu Vijetkongovaca bili nacisti te u tome što se radilo o stvarnosti a ne fikciji.
Dogodilo se to tijekom Ardenske operacije, protuofenzive njemačke skupine armija “B” pod zapovjedništvom feldmaršala Waltera Modela na Zapadnoj fronti. Trebala je odsjeći anglo-američke trupe u Belgiji i Nizozemskoj te spriječiti planove savezničke ofenzive. Njemačka vojska probila je slabu liniju savezničke obrane, nakon čega su uslijedile teške borbe s mnoštvom poginulih na obje strane. Naoružan strojnicom Thompson M1A1, Funk je predvodio napad u Holzheimu, da bi se on i suborci našli zarobljeni između neprijateljskih linija. Njegovi drugovi odlučili su se na predaju, a Funk je, valjda pod utjecajem adrenalina, još uvijek čvrsto stezao oružje u rukama. U trenutku kad mu je krupni njemački vojnik uperio strojnicu u trbuh, urlajući da se preda, narednik se počeo nekontrolirano smijati. Prizor je bio toliko nadrealan da su se Nijemci, uključujući onoga koji je pokušao zastrašiti zarobljenika, također počeli gromoglasno smijati.
Funk nije razmišljao o tome da iskoristi pad borbene gotovosti neprijatelja, zapravo uopće nije razmišljao – reagirao je, kako će kasnije priznati, instinktivno, u djeliću sekunde. Dok se trbonja svijao od smijeha, zgrabio je strojnicu te ga izrešetao mecima, da bi potom na onaj svijet otpravio još nekoliko neprijatelja. Osokoljeni njegovim junaštvom, suborci su dograbili oružje te, nakon kratke i ogorčene borbe, zarobili preživjele Nijemce.
Ono što je narednikov podvig – za koji je kasnije nagrađen Medaljom časti – učinilo osobito impresivnim jest činjenica da se radilo o kržljavom muškarcu visokom tek nešto više od metar i pol (suborci su mu nadjenuli nadimak Napoleon, a i sam se često šalio na račun svog stasa). “Bio sam zatečen kad su me prozvali junakom. Nije se, naime, radilo ni o kakvoj hrabrosti – bila je to najgluplja stvar koju sam u životu napravio. Činjenica da sam preživio ravna je čudu”, ispričao je godinama nakon rata. Nama se čini da je Funk, jedan od najodlikovanijih padobranaca u Drugome svjetskom ratu, bio ipak malo previše skroman…
Piše: Lucija Kapural
