Kamenolomi Mauthausena: “Pakao na Zemlji”

Jedan od užasnih, ali manje poznatih logora je Mauthausen. Izgrađen je 1938. godine u Austriji kraj istoimenog grada po kojem je dobio ime, ali je kasnije zbog činjenice da je bio jedan od najstrašnijih radnih logora tijekom Drugog svjetskog rata, postao poznatiji od grada po kojem je dobio ime. On je podignut u vrijeme ujedinjenje Austrije s Njemačkom, dakle još 1938. godine i ulazi u rano podignute koncentracijske logore. Njega su izgradili zarobljenici iz koncentracijskog logora Dachau koji je bio smješten kod Münchena. Mjesto je odabrano jer se ovdje nalazio kamenolom granita iz čisto profitabilnih razloga. Iako je imao kvalifikaciju radnog logora bio je podjednako strašan poput logora za istrebljenje. U tom su se najvećem logoru na području Austrije, također, odvijali razni jezivi eksperimenti, a zatvorenici su bili prisiljeni prakticirati kanibalizam kako bi preživjeli. Oslobođen je na kraju Drugog svjetskog rata, a računa se da je u njemu u sedam godina život izgubilo između 120 000 i 320 000 osoba.

“Mlin za kosti”

Ovaj je logor nakon osnutka korišten za smještaj kriminalaca, ali je vrlo brzo dobio dodatnu klasifikaciju, logora III. stupnja, što je značilo da je najteži logor namijenjen nepopravljivim neprijateljima Reicha. Nazivali su ga “mlinom za kosti”. Ovdje se vršilo istrebljenje kroz rad. Radovi su trajali u ljetnim mjesecima jedanaest sati dnevno, a zimi devet. Kada bi se zatvorenici potpuno iscrpili nakon što su u kamenolomu radili veći dio dana, ili ako su se razboljeli prebacivani su u druge koncentracijske logore gdje su bili likvidirani. To prosljeđivanje ljudi “za otpis” trajalo je dok ovaj logor nije dobio vlastitu plinsku komoru.

Perfidan način istrebljenja


Kada su kapaciteti Auschwitza prekoračeni većina je stizala ovdje. Mauthausen je bio logor u kojem se provodilo istrebljenje samo na perfidan način kroz krinku radnog logora jer je to značilo da će onaj tko ne može više raditi biti likvidiran. Postojali su i drugi slični logori, ali je ovaj bio jedan od najbrutalnijih i najstrožih.

Prosječna kilaža logoraša 40 kg

Rad u kamenolomu često se vodio na nepodnošljivoj vrućini ili pak hladnoći. Obroci hrane su bili ograničeni, pa je prosječni zatvorenik imao 40 kg. Broj kalorija se tijekom rata sve više i više smanjivao i došao je od oko 1750 kalorija prilikom osnutka do između 600 i 1000 kalorija dnevno krajem rata.

Najteži posao: kamenolom

Zatvorenici su bili prisiljeni nositi grubo klesan kamene blokove teške i do 50 kg uz 186 stuba pri čemu su zatvorenici išli jedan iza drugog, a ako bi jedan pao stvarao se domino efekt u kojem bi svi stradali koji su bili iza njih. Nekada su stražari tražili da zatvorenici što brže idu uz stube. Kada bi nekome ispao kameni blok oni kojima bi se to dogodilo bili bi pretučeni, a nakon toga bi dobili ponovno blok na ramena.

Kada logoraši glume padobrance

Ovdje bi imali običaj zatvorenike postrojiti uz rub litica te ih nanišaniti i dati im izbor da li su spremni gurnuti zatvorenika u svojoj blizini ili umrijeti. Druge metode iživljavanja su bile primjerice namjerno bacanje zatvorenika na ogradu od bodljikave žice pod visokim strujnim naponom, ledeni tuševi nakon čega bi bili ostavljeni vani i na hladnoći, uz koje su postojali i brojni drugi “maštoviti” načini iživljavanja.

Teško je utvrditi broj umrlih

Kako su Nijemci uništili velik dio logorskih dosjea, a često su novopridošli zatvorenici dobivali brojeve onih koji su već bili ubijeni ne zna se točan broj logoraša kao i umrlih. Neki su ubijani izvan logora, neki u pokretnim komorama, pa je broj mrtvih ovdje samo pretpostavljen. Velik broj stanovnika nekadašnje Jugoslavije nakon nacističke okupacije je završio u ovom logoru. Procjenjuje se da je u njemu umrlo čak oko 1500 Slovenaca.

Raširen kanibalizam

Hrana je bila oskudna, osobito tijekom zimskih mjeseci kada je bilo malo drugih sredstava za život poput trave i pijeska, koji su mogli umiriti osjećaj gladi barem donekle tijekom ljepšeg dijela godine. Usred strašne glade pojavilo se crno tržište ukradeno mesa. Navodno je to bilo meso umirućih ili umrlih zatvorenika. Kanibalizam je postao toliko raširen da su se ekstremno bolesni zatvorenici bojali spavanja, strahujući da bi mogli postati nečiji obrok. Koliko je situacija bila loša pokazuje da su logoraši prebačeni iz Auschwitza -Birkenaua, žalili za ondašnjom hranom poput vodenaste juhe i količine kruha iz tog logora.

Jednom prigodom je Branko Lustig rekao da mu je jedini dobar dan u logoru bio onaj kada bi se probudio, i shvatio da je živ. Nevjerojatan je njegov optimizam jer se nama buđenje u logoru čini poput najgore noćne more. Takvi različiti pogledi na sutrašnjicu nosili su sa sobom i drugačije šanse za preživljavanje.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari